Da Hrvatska ima ozbiljnijih problema od spina zvanog Akcijski plan »Barbika«, jasno je svima koji znaju čitati između redaka zaključak saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost koji kaže da »Slavko Linić nije bio predmet nikakvog postupanja policije«.

   Čak tri različita mišljenja, većinsko vladajućih Milanovićevih SDP-ovaca, HDZ-ovaca predvođenih Miroslavom Tuđmanom i izdvojenog SDP-ovca Igora Rađenovića, govore da saborski Odbor nije utvrdio činjenično stanje već donio političku odluku. Ona je tijesna, kao i ona o izbacivanju Slavka Linića iz SDP-a, ali isto tako očekivana jer je provedena hijerarhijski, argumentom poslušnosti Velikom Vođi ili demokratskim centralizmom, kako se nekada taj diktat odlučivanja većine eufemizmom zvao.

   Slavko Linić predugo je u politici a da ovakav rasplet nije očekivao, uostalom ni on nije mogao biti izuzetkom ovdašnjeg starog običaja cipelarenja mrtvih političkih konja. I njegovi nekadašnji stranački sudruzi potrčali su upomoć pobjedniku Milanoviću i spremno digli ruke uvis da nikakvih nečasnih radnji nije bilo u postupanju prema Liniću i njegovoj obitelji, praktički proglasivši do jučer svog najboljeg ministra, a možda i druga, paranoičnim i ludim.

   Najdegutantniji je u napucavanju bio potpredsjednik Odbora i glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan ustvrdivši da se »ništa promijenilo nije osim što je sada ministar Ranko Ostojić, a ne više Tomislav Karamarko«. I naglasivši da u prošlom mandatu nije čuo niti jednu riječ iz HDZ-a da je problem u Ravnateljstvu policije, »da tu postoje neke mogućnosti zlouporabe«! Sigurno Dragovan tako nešto nije čuo iz tada vladajućeg HDZ-a, ali je prije tri godine, nakon lažnih optužbi za ratno profiterstvo, jedan član njegove stranke iz oporbe javno prozvao ministra Karamarka i ravnatelja policije Grbića: »Podmeću mi Špijunčina i Oliver«.

   Da, naravno, to je učinio Slavko Linić i zbog svoje hrabrosti, ali i sudskih tužbi koje su ubrzo povučene, slavljen kao beskompromisni heroj SDP-a u kojega bi se trebali ugledati i ostali članovi. Zato Slavku Liniću i sada kada je ostao bez ikakve moći nije teško povjerovati da zna kojim se i kakvim metodama služi policija čak kada i saborski Odbor nije u stanju doći do dokumenata. Jer, Dragovan je uistinu u pravu kada tvrdi da se ništa nije promijenilo od Karamarka do Ostojića, od Grbića do Dominića. Policija u ovoj državi nikada nije do kraja depolitizirana i vjerojatno zato nitko u ovoj zemlji ne može povjerovati da se ne koristi u političkim obračunima, bili oni među ili unutarstranački.

   Da je i danas tome tako, potvrdio je Igor Rađenović optuživši pojedine članove Odbora da su, osim provjere prisluškivanja telefonskog broja Slavka Linića zatražili i provjeru za još nekoliko telefonskih brojeva, o čemu je sastavljena i službena bilješka.

   Koliko god to nije korektno prema podnositelju predstavke, indicije da bi se moglo raditi o prisluškivanju desne ruke Tomislava Karamarka Milijana Vase Brkića i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, trebale bi biti dovoljan povod i predsjedniku Ivi Josipoviću da načas zaboravi na predizbornu kampanju i Kolindu Grabar-Kitarović te se prihvati svojih ustavnih obaveza.

   Ako je toliko obuzet »Barbikom«, može to nazvati i Akcijskim planom »Ken«, iako nije baš da mu Vaso fizički nešto sliči. Pogotovo ako se pokaže da oni isti koji su do jučer za njega prisluškivali to sada čine njemu