Reklo bi se da baš tolike (lako provjerljive) laži više nisu potrebne.

Ne u vrijeme kad rejting Milanovićevog SDP-a tone poput kamena, a čak se dogodilo i političko čudo oko kojeg bi se možda morala zainteresirati i koja vatikanska komisija – narastao je, naime, rejting HDZ-a.

Unatoč tome, međutim, topnička paljba lažima i pretjerivanjima po javnosti se nastavlja, praktički bez ikakvog medijskog korektiva i rada onih, kako se zovu… e, novinara, koji bi trebali provjeriti je li barem elementarna istina ono o čemu pišu ili sastavljaju priloge.

Rat protiv Milanovićeve Vlade, koja je otvorila silne frontove na sve strane (većinom potrebne), međutim, ne bira ni tajming ni sredstva. Politički protivnici žele zabetonirati svoju pobjedu, a u (re)produkciji laži sjajno pliva i stranačka i izvanstranačka opozicija, natmurena medijska oligarhija, poslodavci, sindikati, veliki i mali “igrači” svih vrsta i boja kojima je ipak polje za “igru” u posljednje tri godine značajno smanjeno.

Tako da više jednostavno nije čudno što blagi pozitivni ekonomski pomaci, pa i oni žešći, poput smanjenja nezaposlenosti u lipnju na godišnjoj razini za skoro 14 tisuća ljudi, dobijaju vrlo malo prostora u javnosti. S naslovnica i dalje uporno udaraju riječi poput “kaos” i “propast”, dok se kao novost konstatno plasira informacija o tome da je Hrvatska po nezaposlenosti odmah iza europskih terminalnih bolesnika Grčke i Španjolske, iako se radi o podatku koji se nije mijenjao godinama i iako je razlika između postotka nezaposlenih između Hrvatske i ove dvije zemlje golema, jednaka kao između, recimo, Hrvatske i Nizozemske ili Hrvatske i Velike Britanije.

Prešućivanje ili relativiziranje je, međutim, jedan problem, ali brutalno laganje je drugi, mnogo veći.

Jednu od tih laži, nevjerojatnih po svom razmjeru, razotkrilo je istraživanje Europske komisije o mobilnosti radne snage. Naime, u Hrvatskoj se, trudom HDZ-a, koji to neprestano ponavlja, uvriježila kao istinita priča o dramatičnom egzodusu mladih Hrvatica i Hrvata, pogotovo nakon ulaska u EU. Legenda tako veli, a i uglavnom svaki član Karamarkove stranke čim ugleda mikrofon, kako zemlju godišnje napušta i do 30 tisuća mladih u potrazi za boljim životom i u bijegu od besperspektivnosti za koju je, naravno, “zaslužna” Vlada Zorana Milanovića.

Na obilježavanju godišnjice ulaska u EU, sindikalist Ozren Matijašević (to je onaj koji je još 2012. godine izjavio kako se sindikati bore protiv tri šestice) iznio je podatak od 86 tisuća radno sposobnih ljudi koji su otišli u inozemstvo samo u zadnjih godinu dana!

Ovdje, naravno, ne treba trošiti prostora na objašnjavanje priče o jedinstvenom tržištu i slobodi kretanja kao normalnom dosegu europske integracije i prednosti koju zapravo svi građani Hrvatske imaju od 1.7.2013. godine, ili na stilske vratolomije o tome želi li HDZ da se vrati komunistička kontrola odlazaka iz države izdavanjem “pasoša” samo probranima ili uvođenjem dobne granice za odlazak iz zemlje kakva je nekad vrijedila u sportu za igrače do 28. godine. Hrvatska je, jednostavno, na jedinstvenom tržištu, radnici koji drugdje imaju bolje uvjete će tamo otići raditi, a neki drugi kojima je bolje u Hrvatskoj nego u njihovoj zemlji će doći ovdje. Toj činjenici se treba prilagoditi, a ne iščuđavati.

Problem je samo u tome što se u priči o odlascima koriste debelo pogrešni podaci. Naime, spomenuta studija EK o mobilnosti je ustanovila da je Hrvatsku u posljednje dvije godine napustilo po 12 tisuća ljudi. Svih ljudi. Dakle, ne 86, ili 30, nego 12 tisuća. I to 12 tisuća svih, ne samo radno sposobnih, ne samo mladih.

U isti koš spada i priča o egzodusu liječnika. Licitiralo se sa stotinama i stotinama liječnika koji idu, otišli su, samo što nisu… Naposlijetku su podaci pokazali da ih je u prvoj godini članstva Hrvatsku napustilo – 91. Što nije malo, pogotovo ako se uzme u obzir da je domaći zdravstveni sustav ionako jednom nogom u svekolikom stečaju, a drugom na kori od banane. Međutim, ta brojka ipak teško da pokazuje toksičnu djelatnost aktualne vlasti, što curi iz gotovo svake rečenice napisane o ovom problemu: naime, odlazak liječnika je bio problem gotovo svih zemalja koje su se u ovom stoljeću priključile Europskoj uniji. Iz Poljske ih je, recimo, otišlo 15 posto. Iz Hrvatske, zasad, tek oko dva posto.

Međutim, zaludu podaci. Karavana medijskog pretjerivanja i politikanstkih laži nastavlja dalje, ruku pod ruku, u simbiozi koja zasad svima odgovara, osim aktualnoj garnituri u Banskim dvorima (koja se ionako sve češće časti terminom “hodajući mrtvaci”).

I naravno, osim onima, kako se zovu… e da, građanima.