Ako našoj državi ništa ne polazi za rukom, kako bi onda u svom članstvu u EU mogla biti uspješnom? Ako naša vlada ne uspijeva u ničemu osim možda u izazivanju besplodnih ideoloških sukoba, zašto bi u pogledu EU bila drugačija, produktivnija?

Ako smo tako fatalno neuspješni u korištenju svih naših bogomdanih potencijala i resursa, odakle uopće nekome ideja da bismo odjednom mogli postati uspješni u korištenju »europskih« resursa i fondova? 

   Hrvatska ne samo da nema strategiju za EU, kako je to primijetio predsjednik države, nego ova vlada, baš kao i sve prije nje, zemljom vlada stihijski, bez ikakvog konkretnog programa, da o strategiji i ne govorimo.

Ako, dakle, nemamo plan za Hrvatsku, kako bismo onda imali plan za EU? Ako kod kuće nismo na dobitku, kako bismo to u EU bili u plusu? I ako smo već »ušli u EU«, kako bi nam to u EU bilo drugačije nego što nam je u Hrvatskoj? 

  Iako su Hrvati u međuvremenu popunili sva mjesta u europskim institucijama koja im po europskim ugovorima pripadaju, od položaja povjerenika u Europskoj komisiji pa naniže, sa svim njihovim odgovornostima, kao i povlasticama, te institucije nisu postale naše.

O EU i dalje razgovaramo kao o nekakvoj monstruoznoj konstrukciji koja je iznad nas, koja nam zapovijeda i koja nas gnjavi, koja nam nameće zadaće i koja nas ograničava, dok Hrvatska i dalje funkcionira u svojim uskim nacionalnim okvirima, sa svojim nacionalnim mitovima i strahovima, u uskim nacionalnim okvirima. 

Na Istoku stalno vidimo nekakve prijetnje, a mi, premda moramo slušati naše »zapadne partnere«, sami najbolje znamo prepoznati naše interese. Tako nekako – ako maksimalno pojednostavimo njihovu ionako pojednostavljenu sliku – izgleda svijet kako ga vide iz Banskih dvora.

No najbitnije je da smo mi izvan tog strašnog svijeta, a dakako i izvan EU. Našoj je vrhuški EU strano tijelo, kao što je i ta vrhuška strano tijelo u EU. Iako smo formalno ušli u EU, nismo integrirani u europsku obitelj.

Živimo svoj zaseban život, izolirani i zabavljeni vlastitim političkim igricama, potpuno nezainteresirani za EU i ono što se u njoj događa. Europa se danas nalazi na raskrižju, stari europski model se iscrpio, novoga još nema.

U EU traje velika rasprava o budućnosti integracije. Možete li se sjetiti ikakvog priloga naših vrlih čelnika toj važnoj raspravi? Bilo kakve njihove ideje? Što oni uopće misle o Europi, osim one oštroumne opaske da je »treba biti taman onoliko koliko je ima«? Je li onda čudno što Hrvati o EU razmišljaju samo onda kada se žele iseliti iz Hrvatske?