Popovi pišu papi u Rim

Rikošet Nenada Hlače

Nenad Hlača

Reuters

Reuters

"Hrvatski svećenici, uvijek na službi svome narodu i u ovom teškom pitanju ljudskog odnošaja spremni su položiti žrtvu na oltar Crkve i domovine, te popuniti svaku rupu koja se pojavi u životu naroda, ne praveći razliku između žena i muškaraca, djevojčica i dječaka..."



Normalno je ponekad slagati šefa, pa ga čak i malo prevariti. Takva laž ne samo da je prirodna, već je i poželjna. Prekomjerno granatiranje istinom može poremetiti odnose među ljudima i stabilnost u društvu. Evo kako. 


   Pošalje šef radnika da mu iz skladišta donese materijal kojeg je ponestalo na radilištu. Momak sjedne u furgon i krene. Sunce upeklo, grad pust. Na ulici ni psa. Leti mali Šime praznim ulicama i dok si rekao britva, eto ga kod skladišta.


Natovario vreće pa pogledao na sat; jedva da je prošlo deset minuta. Dobro, taman ima vremena marendat. Skoči do dućana, kupi sendvič i pivo i sjedne na zidić. Kad eto ti prijatelja iz građevinske škole.




Di si, šta si, jesi li gledao utakmicu. I tako riječ po riječ, popili još jedno pivo, pa se nisu ni okrenuli, a prošla čitava ura. Dok je došao nazad vidi momak da nije dobro. Šef riknuo kao bik; gdje si ljenčino što se ne javljaš! Crven u licu, tlak mu skočio, čini se samljet će ga rukama. 


   – A pusti me gazda, momci iskrcavali neki ormar, pa skliznuo s kamiona ravno na auto ispred mene. On zakočio, a neka cura na skuteru pras u njega. I došla policija, sve blokirala i uzima dokumente. Nekako sam se okrenuo pa preko Drenove na Vežicu, veli momak i još kaže šefu da ako mu ne vjeruje neka pita policiju. A zna da šef neće nikoga pitati, jer mjesec dana kasne s registracijom furgona.   

– Dobro, dobro, glavno da si živ i zdrav, veli gazda, sretan što je sve dobro prošlo i bez policijske provjere. Sretan je i momak koji je uhvatio slobodnu uru za radnog vremena. A da je rekao istinu, šef bi mu uzeo dnevnicu, pale bi teške riječi, možda bi se i potukli i završili u pritvoru. Ovako, svi sretni. 


  Sve to dobro znaju i naši svećenici. Pa ne treba nikoga čuditi što su na anketna pitanja o seksu na koja su trebali odgovarati vjernici, odgovorili sami i poslali u Vatikan. Nikad ne znaš što narodu može pasti na pamet, pogotovo ovom mlađem i pogotovo kad je u pitanju takva stvar kao što je seks, bože mi oprosti. A kad se jednom nešto napiše crno na bijelo, onda bruka ostaje zauvijek. Bolje malo slagati pa sačuvati čist obraz, nego ga istinom ukaljati za sva vremena. 


   Zato je don Mijo sjeo za kompjutor i ovako počeo: »Dragi papa Franjo, Hrvati o seksu misle sve najbolje, što i tebi želimo…« Hmm, nije baš dobro, misli si don Mijo. Ipak je papa čovjek u godinama, pomislit će da mu se rugamo.


S druge strane i sam je rekao da mu se u mladim danima svašta motalo po glavi. Da ostavim? Ma ne. Ajmo ispočetka:»Dragi papa Franjo, zbog teškog bremena komunizma i ekonomske krize koja traje još od kolektivizacije, građani Hrvatske u stalnoj borbi za opstanak u neprijateljskom okruženju, uopće ne stignu misliti na seks. Ako se štogod i dogodi, to je više usput i gotovo greškom. U nas nema mjesta bludnim mislima, već svatko radi svoj posao, a ako i ne radi, dokolicu krati molitvom.« 


  E ta mi je dobra, veli Mijo i okuražen nastavlja: »Da nije poštenog hrvatskog klera, u našoj napaćenoj zemlji ne bi se uopće govorilo o seksu. Bez Katoličke crkve narod bi još tapkao u mraku svojih spavaćih soba, no na sreću tu je Crkva da u ključnom trenutku upali svjetlo. Hrvatski svećenici, uvijek na službi svome narodu i u ovom teškom pitanju ljudskog odnošaja spremni su položiti žrtvu na oltar Crkve i domovine, te popuniti svaku rupu koja se pojavi u životu naroda, ne praveći razliku između žena i muškaraca, djevojčica i dječaka. Hrvatski su prelati spremni zaorati brazdu i u ekumenskoj livadi kada usfali, prilažući sebe zajedništvu svih ljudi svijeta. Dragi papa, ako i čuješ da netko drugačije kaže, znaj da taj kleveće i laže. Uvijek si nam u mislima dragi Sveti oče.«


više vijesti