Ovaj Dan državnosti trebali smo proslavljati najveselije do sada, a Hrvatska ga je jučer dočekala kao pokisla kokoš.

  Bila je to sada prva godišnjica hrvatske države otkako smo ušli u EU i napokon postali zemlja kakva smo oduvijek htjeli biti. Zemlja sa zlatnim europskim atestom. Usuglašena sa kvalitetnim vrijednostima naprednog svijeta. Uvažavana kao funkcionalna demokracija. Prepoznata među svima drugima po svojim čarobnim posebnostima.

  No, umjesto šarenog vatrometa i lijepih osjećaja, ovaj smo posebni praznik odgulili nevoljko, pokunjeno i na silu i sve se to jučer pretvorilo u jedan grozan, grozan dan.

  Po nacionalnom ponosu najprije je, za uvod, nekidan raspalio bijedan uspjeh naših nogometaša u Brazilu. U slavu Vatrenih cijela je nacija oblijepila automobile. Udruženim snagama opjevali su ih marketinška industrija i naš mentalitet koji se voli nekontrolirano razmahivati u oblacima. A nakon cijele te sirove i napadne operacije općeg pretjerivanja, evo naših junaka kako nam se već vraćaju doma iz bijeloga svijeta, plasirani ravno u kategoriju najgorih.

  Onda je neki urednik u SAD-u na vrijeme pogledao na svjetski kalendar važnih datuma pa nam je sistem globalnih komunikacija, baš prigodno za Dan državnosti, istovario pred vrata onu zlokobnu čestitku iz Financial Timesa.

  Novine koje čita svatko tko drži do sebe, a pritom ima koji milijun viška sa strane za investicije i avanture u biznisu, objavile su cijelom svijetu da je nova Grčka definitivno Hrvatska, siromašna i nesposobna zemlja, uvjerljivo najgora ekonomija u EU, koja će sljedeća pasti na grbaču drugim članicama da je vade iz bankrota.

  Sami se nećemo izvući, proročki sumira FT, budući da inertna (Milanovićeva) vlada lijevog centra nije u stanju provesti reforme, a ni sadašnja konzervativna oporba (s Karamarkom na čelu) u svoje vrijeme nije pokazala da bi se od nje moglo očekivati išta bolje.

  Tako nam se, iz pravca svjetskih medija, servirala vrela kaša za Dan državnosti, a u paketu s regijom, našao nas je razloga obljetnički oplesti i komentator Frankfurter Allgemeine Zeitunga, ali ne zbog ekonomije nego zato da bi ustvrdio kako još nismo izašli iz komunizma.

  A sve to što oni kažu mi znamo i sami, samo što nam je možda ipak malko lakše kad nam s time što je svima očito i drugi ne kljuju po tjemenu. Ali što da se radi…

  Samo kad vidiš što su nam naši velikaši odabrali poručiti za dan ove naše države, jasno ti je da nam se i dalje piše zlo i bolje se s time suočiti nego lagati sam sebe. Jer nitko od njih nije imao poriv da kaže baš ništa konkretno što ima neku dodirnu točku s budućnošću.

  Samo prošlost. Tlapnja. Stara slava. Prazni govor. I šuplje bajke.

  Milanović: nešto mobilizacijski o »istinskim reformama« koje će »osigurati napredak naše zemlje i učiniti nas boljim društvom« i nešto o tome da se »moramo mijenjati na bolje«.

  Josip Leko: nešto paušalno o »prosperitetu« i »dobrim temeljima«.

  Bozanić – nešto pjesnički sklepano o »nevaljalom stablu« koje »nije prestalo donositi svoje plodove i ponovno razdvajati, razgrađivati tijelo i dušu Hrvatske«.

  Trećina ljudi u Hrvatskoj, međutim, više nema što jesti. Pa, zapravo, više i ne vjeruju da ih se taj Dan državnosti ikako tiče, a kamoli da ga slave.