Gdje smo, dakle, nakon tjedana i tjedana ove afere? Liniću i dalje nije dokazano ništa neetično, osim činjenice da je uvrijeđen prozvao premijera za uhođenje, ali nismo doznali ništa novo o njegovim navodno nezakonitim poslovima ili drugovima. Linić s druge strane nije uspio dokazati da je Milanović zloupotrijebio tajne službe, brata, članove NO-a Ine ili bilo što drugo. Ali nismo uspjeli saznati ni zašto je ministar financija morao biti smijenjen ako se rejting cijele Vlade pred EK bazira upravo na politici koju je provodio Slavko Linić – da bi je Boris Lalovac sada nastavi
Danas u 17 sati na Ibleru u SDP-u počinje prvi čin obračuna vrha SDP-a oko slučaja Linić. Dio članova Predsjedništva i ministara već se usprotivio Zoranu Milanoviću i izričito tvrde da su protiv isključenja Linića iz stranke, jer misle (mada to nisu rekli) da bi i taj čin bio štetan za stranku, možda i više nego samo Linićevo ponašanje. To je samo uvod, glavna stvar očekuje se u subotu na Glavnom odboru gdje se sastaje 103 člana SDP-a.
A dotad, Hrvatska može biti sretna zbog pozitivne ocjene Europske komisije koja je ustanovila da je Hrvatska uspjela zauzdati javni dug i donekle posložiti svoje financije. Osim 8 preporuka koje ćemo morati provesti, a među kojima su i one koje će barem dijelom udariti na javnu upravu, imat ćemo i nove poreze – i porez na nekretnine, a i porez na kamate na štednju. Vlada je praktički prisiljena provesti ove preporuke i kontinuirano voditi svoju politiku u smjeru koji je i bio zacrtan u Ministarstvu financija.
Realno, uspjeh pred EK, kao i uvođenje novih poreza koji će u najvećoj mjeri zakačiti bogatije slojeve društva (one s više nekretnina te vjerojatno sa štednjom preko 500.000 kuna) rezultat je politike koju je provodio Slavko Linić, smijenjeni ministar financija koji bi, eto, danas čak mogao i biti izbačen iz stranke premda je formulirao glavni smjer njene politike. A to mu je priznao čak i sam premijer, vjerojatno pod utjecajem PR-ovaca: To nije loš rezultat, očekuje nas jako puno posla, jedan od zaslužnih za to je i Linić, kazao je Milanović. No, kako da građani ne budu zbunjeni?
Ako je Linić tako dobro odradio posao prema EK, ako je uspio zauzdavati ministre da u svojim resorima na probijaju budžet, ako je najavljivao uvođenje onih poreza koje upravo traži i sugerira i EK, a na tragu su socijaldemokratske politike, ako je u svemu tome doista bio uspješan – zašto je onda smijenjen?
Zbog toga što u svojoj Vladi neće tolerirati neetično ponašanje, objasnio je premijer. Koje neetično ponašanje? To do dana današnjeg nismo čuli. Jedino neetično ponašanje za koje je Vlada bila optužena bilo je ono premijerovo, barem navodno, barem prema optužbama Slavka Linića kad je govorio o braći, prijateljima itd. Naravno, u međuvremenu je SOA dokazala da je Linić govorio neistinu o prisluškivanju, ali svi znamo da je smijenjeni ministar otpočetka aludirao da mu je za petama bila policija i PNUSKOK, a ne SOA, dakle družba upravo onoga člana Predsjedništva SDP-a, Ranka Ostojića, koji je prvi pozvao da se Linića isključi iz stranke. Uostalom, da je nalog za nezakonito praćenje postojao – bi li za njega postojao legalan nalog iz Vlade? Naravno da ne bi, inače ne bi bilo nezakonito…
Gdje smo, dakle, nakon tjedana i tjedana ove afere? Liniću i dalje nije dokazano ništa neetično, osim činjenice da je uvrijeđen prozvao premijera za uhođenje, ali nismo doznali ništa novo o njegovim navodno nezakonitim poslovima ili drugovima. Linić s druge strane nije uspio dokazati da je Milanović zloupotrijebio tajne službe, brata, članove NO-a Ine ili bilo što drugo. Ali nismo uspjeli saznati ni zašto je ministar financija morao biti smijenjen ako se rejting cijele Vlade pred EK bazira upravo na politici koju je provodio Slavko Linić – da bi je Boris Lalovac sada nastavio. Mučimo se, mučimo, od srijede do petka, ali se nismo makli dalje od početka. Vjerojatno se samo rejting SDP-a malo pomakao. Naniže.
