Foto REUTERS
Radikalno desne stranke dvoznamenkaste su postotke glasova na euroizborima osvajale u zemljama koje nisu toliko pogođene krizom. Politolozi i sociolozi imat će lijepoga posla da nam objasne što se to u Europi događa
Devedesetih godina prošloga stoljeća skovana je kratica PIGS kojom se zemlje juga Europske unije htjelo diskreditirati. Te PIGS (u ovom slučaju Portugal, Italy, Greece, Spain, a ne svinje, ali ne nužno i nešto mnogo bolje od onih koje pejorativno nazivamo svinjama) redom su zemlje juga Europske unije, a to su zemlje u kojima se loše i neodgovorno radi, koje nastanjuju ne baš pretjerano marljivi ljudi, nehajni prema novcu iz javnih izvora i skloni življenju na tuđ račun. Prije četiri godine, u vrijeme kada je Europskom unijom tutnjala golema dužnička kriza koja je zaprijetila euru ta je kratica ponovo postala aktualna jer sve su države s te liste bile u teškoj dužničkoj krizi, pa je, kako je i red, otvorena rasprava o tome kako će zapadna i sjeverna Europa svojim novcem spašavati lijene južnjake. Točnosti radi, toj je kratici pridodano još jedno I, za Irsku koja je zapala u dužničke probleme, ali je ta Irska ipak nekako držana po strani, takav je barem dojam, od ovih izvornih mediteranskih PIGS.
Kriza je harala Europom, duboka i dugotrajna, s jednim pa drugim dnom, i sve se to odlično uklapalo u priču kako ekonomska kriza pogoduje jačanju desnice i to ne bilo kakve nego one radikalne, ekstremne, profašističke. A onda su prošloga tjedna organizirani izbori za Europski parlament nakon kojih će mnogi politolozi i sociolozi imati lijepoga posla da nam objasne što se to u Europi događa. PIGS možda i jesu ekonomski problem, ali PIGS nisu problem za europsko društvo i demokraciju. Problem je, kada je riječ o onome što se kolokvijalno naziva europskim vrijednostima (a iza tog pojam kriju se same lijepe i pozitivne vrednote) negdje drugdje, ipak nešto sjevernije od europskih obala Sredozemlja, u krajevima koji su krizom pogođeni mnogo slabije nego li zemlje juga. Nije nevažno ni to što se ekonomski problemi rješavaju mnogo jednostavnije nego li poremećaji vrednota.
Desnica koja je desnije od uobičajene desnice izborima je ostvarila rezultat koji je bolji nego li što je bio onaj prije pet godina, ali slabiji nego što je prognozirano. Ta desnica nije kompaktna grupa, pa kao takva neće ni postojati u Europskom parlamentu. Čelnik britanskih neovisnjaka Nigel Farage, koji nije ljubitelj imigranata, izjavio da neće biti u istom društvu s Marine le Pen iz Nacionalne fronte koja bi rado da problem imigracije riješi epidemija ebole. Među zemljama teško pogođenim krizom radikalna desnica postigla je uspjeh u Grčkoj, velik, ali ne i šokantan. Zlatna zora osvojila je 9,5 posto glasova i treća je lista. U Italiji, Portugalu i Španjolskoj radikalno desničarske stranke nisu uspješne, bez obzira na stope nezaposlenosti koje sežu i do 25,3 posto koliko iznosi u Španjolskoj (prije krize, što nije nevažno za tezu o tome da je kriza gnojište iz kojega se razvija ekstremena desnica bila je oko 8,5 posto). Nasuprot tome, radikalno desne stranke dvoznamenkaste su postotke glasova osvajale u zemljama koje nisu toliko pogođene krizom. U prvi se plan probila Nacionalna fronta s nešto manje od 25 posto glasova. Svi govore kako je nizozemska Stranka slobode s 13,2 posto osvojila manje nego što se očekivalo (što nije loše) pri čemu kada je riječ o Nizozemskoj valja imati na umu da to nije samo zemlja tolerancije i tulipana kakvom se nastoji prikazati. Ipak je u toj državi prije Drugog svjetskog rata postojala iznimno snažna fašistička stranka.
U Francuskoj je u krizi nezaposlenost povećana, ali ne dramatično, u Nizozemskoj nema bitne promjene. U Mađarskoj gdje je Jobbik osvojio 14,7 posto glasova nezaposlenost je 7,9 posto, 2,5 postotna poena manje nego prije dvije godine. Pouke su izbora jasne: radikalna desnica nije toliko jaka koliko se mislilo da jest (što ne znači da njene ideje neće neizravno ojačati tako što će ih djelomično preuzeti klasična desnica kako bi sačuvala svoje birače), a gnoj krize nije nužno povezan sa snaženjem ekstremne desnice. Slično je bilo i prije više od osamdeset godina za vrijeme Velike ekonomske krize i uspona nacista na vlast. Znatan dio njihovih glasača nije bio regrutiran među sirotinjom pogođenom krizom nego iz tihog srednjeg sloja.