Iako je premijer Milanović pričao o poukama nakon potopa na izborima, pokazuje se upravo suprotno. Ništa nisu naučili. I dalje misle kako su dobili mandat u kojem uludo mogu trošiti vrijeme na međusobno prepucavanje i odmjeravanje taština dok hrvatski brod kojim kormilare tone. Dugo najavljivana tiskovna konferencija Slavka Linića na kojoj će Milanoviću reći što ga ide, sad već poprima mitske razmjere. Nije bilo dovoljno pet mjeseci svađa koliko je prošlo od početka afere Šegon. SDP odlučno ide dalje u odmjeravanju preko nišana, iako je taj sukob zamoran i iscrpljujući za svakog čovjeka u Hrvatskoj, kao i za one desetine tisuća mladih, koji su napustili svoju zemlju u potrazi za kakvim-takvim poslom i boljim životom. 

  Nema nikakve šanse da bi Milanović priznao vlastitu odgovornost za izborni neuspjeh, kamoli da bi krenuo stopama Dragutina Lesara, čija je ostavka nakon izbornog neuspjeha u Hrvatskoj neviđeni kuriozitet, jer hrvatski političari u pravilu ne daju ostavke zbog loših izbornih rezultata. Uostalom, ako Milanović nije dao ostavku nakon fijaska na parlamentarnim izborima 2007. godine, kada je gurao Ljubu Jurčića kao premijera, pa od njega odustao, nema šanse da će to napraviti danas. 

 Svejedno, prosječni birač bi očekivao minimum odgovornosti. Da će vladajući biti teško zabrinuti zbog nezaposlenosti, pada BDP-a, neodrživog proračuna, izjednačavanja omjera nezaposlenih i umirovljenika, da će shvatiti koliko su ozbiljni alarmi upaljeni, pa hitno pokušati reagirati, osmisliti mjere za preostalih godinu i pol mandata i pokušati spašavati Hrvatsku, a onda i vlastitu kožu na parlamentarnim izborima. 

  Više nikoga nije previše briga hoće li deblji kraj izvući Linić ili Milanović, hoće li i kada odmetnute frakcije smijeniti premijera ili ne, hoće li Linić biti izbačen iz SDP-a ili ne. Niti je Linić bio uspješan ministar financija, a to najbolje potvrđuju kvartalni rebalansi proračuna u njegovom mandatu, niti je Milanović uspješan premijer, neovisno o tome koliko će energije potrošiti na razračunavanje s Linićem i kakav će biti krajnji ishod. 

  Što god se dogodilo nema naznaka da SDP ima ambiciju i ozbiljan plan dokazati djelima kako nisu nesposobni. Navijati se stoga nema za koga. 

 Milanović ne pokazuje kapacitet lidera sposobnog okupljati ljude u vlastitoj stranci, a kamoli u državi. Ne vidi niti jednu ideju nezavisnih stručnjaka i nestranačkih ljudi vrijednu pažnje. I dalje ne želi ići u rekonstrukciju Vlade, iako bez smjenjivanja neuspješnih ministara ne može biti govora o promjeni politike duboko neuspješne Vlade, koja je izgubila legitimitet pred vlastitim biračima. 

  Poruka SDP-ovcima je jednostavna. Uzmite si 24, najviše 48 sati. I to je previše. Riješite svađe, podijelite ostavke i počnite raditi. Sve drugo je put u propast u kojem najdeblji kraj nažalost neće izvući ni Milanović ni Linić. Već ljudi u Hrvatskoj. Čije je povjerenje SDP izigrao.