Goran Bašić, čovjek koji cijeli život živi u Rajevom Selu ponudio je moguće objašnjenje za Milanovićevu dilemu. Tvrdi da je riječ o zaradi na brzinu, običnom lopovluku i krajnje opasnom i neodgovornom potkopavanju nasipa u čiju je obnovu Hrvatska uložila velik novac. Dionica od Gunje do Rajevog Sela rekonstruirana je 2010. i 2011. godine, a vrijednost radova iznosila je oko 22 milijuna kuna. Rezultat je svejedno porazan. Utoliko i svjedočenje Gorana Bašića pokazuje da cijeli državni vrh dramatično kasni kad je riječ o istraživanju odgovornosti. Ovog puta se ne može tek tako prijeći preko jedne prirodne katastrofe. Inače se ništa neće promijeniti. Koliko sutra, neka druga bujica odnijet će ponovo ljudske živote i imovinu, posijati nesreću i smrt, raseliti ljude bez domova po cijeloj Hrvatskoj. Ostavke su najmanje što se već moralo tražiti, počev od Hrvatskih voda, državne tvrtke od čije efikasnosti doista ovise ljudski životi.

   Jedna od žrtava poplave u Slavoniji, čovjek koji je završio na strunjači u sportskoj dvorani s nekoliko najlonskih vrećica imovine, kaže kako jednostavno nije bilo vremena ni mogućnosti za spasiti bilo što osim golog života. »Ponio sam nešto dokumenata i papira, među kojima je bio i račun za slivne vode. To je sve«. Taj račun za slivne vode metafora je jedne katastrofe. Ključno je pitanje zbog čega bi ljudi u područjima s visokim rizikom od poplave uopće plaćali svoje račune kad kvalitetnu zaštitu očito nemaju. Jednom kad se prognani vrate opet će ih dočekati ti isti računi, jednaki riziku od novog potopa biblijskih razmjera. S optužbama za pucanje nasipa u Rajevom Selu ne treba brzati. Istina je da se dogodila prirodna kataklizma nezapamćenih razmjera pred kojom je ljudska ruka nemoćna, ali je isto tako istina da zaštita od poplava u Hrvatskoj mora biti daleko učinkovitija.

   Jednog dana kad se Sava povuče u Rajevom Selu će ostati hrpa blata i smeća. Ali kod razrušenog nasipa neće biti uništeni svi dokazi. Ukoliko se i mali dio sumnji u ilegalno iskopavanje područja slivnih voda i nasipa pokaže točnim, DORH i USKOK moraju reagirati kaznenim progonom. Bez iznimke, nitko ne smije biti zaobiđen ili nedodirljiv. Hrvatska zaslužuje doznati istinu. Građani koji iz dana u dan pokazuju silnu humanost i želju da pomognu, a pogotovo žrtve, imaju pravo na istinu. Ona nipošto ne smije završiti u blatu Save. Kao i odgovor na pitanje: Jesmo li katastrofu mogli izbjeći? Ili je barem umanjiti i spasiti poneki ljudski život.