Za deset dana u Hrvatskoj će se održati nešto što se zove izbori za Europski parlament. Na njima bi građani trebali odabrati 11 zastupnika koji će ih zastupati u Bruxellesu i Strasbourgu. Ali ako se malo bolje pogleda ono što o tome prenose mediji čini se da praktički nikakvih izbora neće biti. I da nije u tijeku nikakva kampanja. Ovi izbori se čine više kao virtualna tema, kao nešto što se događa u nekom zrakopraznom prostoru, nešto što se nikoga previše ne tiče. 

   Zbog svega toga na europskim se izborima očekuje izuzetno malen odaziv, vjerojatno puno manji od prošlogodišnjih mizernih posto. A budući da će odaziv biti malen ni rezultati europskih izbora ne mogu biti nikakav čvrsti putokaz za to kakav će biti ishod za hrvatske građane ipak puno važnijih parlamentranih izbora koji će se održati krajem 2015. godine. Kada je odaziv malen uvijek jako dobro prolaze stranke koje imaju dobro organiziranu infrastrukturu. Osim toga birači u svim zemljama EU drugačije reagiraju na europskim s jedne i na parlamnetarnim s druge strane. 

   U slučaju Hrvatske posebno bi se to moglo osjetiti na rezultatu euroizbora na lijevom političkom spektru gdje sada SDP, najjača stranka vladajuće Kukuriku koalcije, kao suparnike nema samo Laburiste već i novosnovani ORaH koji je u vrlo kratkom roku postao treća stranka u Hrvatskoj s više od deset posto podrške birača. Iako to čelnica ORaH-a Mirela Holy odlučno negira, tvrdeći da najveći dio birača ORaH dobija iz redova neodlučnih, ipak je vrlo vjerojatno da se među onih deset posto koji bi svoji glas dali ORaH-u nalazi dobar dio onih koji su ga dosad davali SDP-u. Naime, gotovo je sigurno da su recentna zbivanja unutar najjače stranke vladajuće koalicije – od uhićenja sisačke županice Marine Lovrić Merzel, suđenja vukovarskom gradonačelniku Željku Sabi, istrage nad dosadašnjom šeficom porezne uprave Nadom Čavlović Smiljanec pa do smjene Slavka Linića – ipak imala za posljedicu da da se dio dosadašnjih birača SDP-a iz protesta odlučio glasovati za sestrinski ORaH. 

  Na lijevom spektru su i laburisti koji su se nakon nekoliko godina našli na četvrtom mjestu po popularnosti stranaka, ali sa stabilnom podrškom birača od oko deset posto. Dio glasova SDP-u, odnosno Kukuriku koaliciji, mogla bi odnijeti i centristička koalicija koju predvodi Nacionalni forum Nikice Gabrića, a u kojem su još i HSLS, Lista za Rijeku i PGS. 

   S druge strane i HDZ-ova bi koalicija mogla ostati bez dijela glasova na desnici i desnom centru koje bi im mogao oduzeti Savez za Hrvatsku, koalicija sedam desnih i jedne regionalne stranke. Ali nakon početnog poleta čini se da je Savez pomalo posustao za što njegovi čelnici, čini se sasvim pravilno, ponajviše krive suluda medijska pravila koja elektroničkim medijima s nacionalnom koncesijom propisuju besmislena ograničenja u praćenju izbora. 

   Međutim, bilo kao bilo, ishod izbora za Europski parlament nije reprezentativan za ono što će se dogoditi za godinu i pol na parlamentarnim izborima. Uostalom tako je i u ostalim zemljama EU. 

  Primjerice u Velikoj Britaniji lako je moguće da najviše glasova na europskim izborima odnese protueuropski UKIP Neila Faraga, a na francuskim krajnje desna Nacionalna fronta Marine le Pen. Slične su se stvari i prije događale. Ali na kraju su se birači vraćali etabliranim strankama ljevice i desnice. Naprosto na europskim si izborima, koje smtraju manje važnim od parlamentarnih, birači daju na volju i glasaju najčešće iz protesta kažnjavajući tako stranke koje inače podržavaju bilo zbog neispunjenih obećanja bilo zbog toga što rade drugačije nego su to obećavali u izbornoj kampanji. Tako će najvjerojatnije biti i u Hratskoj.