Pregovori oko izmjena Zakona o radu (ZOR) odvijaju se po nekom čudnovatom principu. Već tjednima se socijalni partneri – sindikati i poslodavci – sastaju s predlagačem zakona, odnosno Ministarstvom rada i mirovinskog sustava. Već su neko vrijeme ti susreti u nekoj čudnovatoj fazi koja više podsjeća na sudske procese nego na pregovore. Odvijaju se saslušanja. Pa su najprije u nekoliko navrata saslušavani sindikakti, odnosno njihova stajališta vezana uz prijedlog izmjena Zakona o radu. Sada se, već tjednima, saslušavaju poslodavci. I ta faza, poslodavačkog saslušanja, još uvijek nije dovršena. Možda će biti za tjedan dana. Možda. 

   A kada saslušanja dviju zainteresiranih strana prođu onda će sudac razmotriti sve argumente za i protiv i na osnovu toga donijeti nekakav pravorijek. Suprostavljene strane možda će imati, a možda i ne, priliku žaliti se. Drugim riječima, resorno ministarstvo rada će na osnovu provedenih pregovora i potom saslušanja, izraditi novu zakonsku verziju. Pa bi se onda pregovori nastavili oko spornih pitanja. Ako je vjerovati glasićima koji sporadično stižu s pregovora, odnosno saslušanja, puno je više spornih nego neosporenih pitanja. 

  Iako nitko otvoreno ne govori o čemu se razgovara na pregovorima i saslušanjima vezanim uz ZOR, očito je da su pregovarači, izuzev dijela sindikata, shvatili kako je dokument koji je Sabor izglasao u prvom čitanju nekakva polazna točka. Odnosno, to nije tekst kojeg bi trebalo popravljati na način da se pokuša naći kompromis između onog što traže poslodavci i onog što traže sindikati. 

   Sudeći prema informacijama koje cure na kapaljku tom se dokumentu pristupilo kao nečem što treba temeljito preurediti na način da se dodatno fleksibiliziraju zakonske odredbe koje nisu niti saživjele i da se i oni djelovi zakona koji u prethodnim razgovorima nisu dirani još malo omekšaju. 

   A kako su sindikati najavili mogućnost provođenja antikampanje u izborima za Europski parlament, te moguće loše glasiće valja utišati. Pa pregovori i saslušanja traju i traju. I trajat će vjerojatno sve do izbornog 25. svibnja, a nakon toga javnost će šokirati prijedlog zakona preuređen nakon prvog čitanja. Odugovlačenjem će se sindikatima izbiti mogućnost provođenja antikampanje, a vjerojatno i nekih drugih akcija. 

  Zakon o radu prevažno je pitanje, baš kao što je prevažno pitanje i svako zadiranje u mirovinski sustav. Zakonodavstvo koje regulira rad i mirovine nije nešto što predstavlja, kako bi neki rekli, uske interese bilo sindikata ili poslodavaca. To su pitanja koja se tiču svih, ama baš svih radnika i onih koji će to tek postati. Sindikati, koji u toj priči zastupaju kompletan radni kontigent, kao i buduće pripadnike radnog kontigenta, ne bi smjeli pristajati na igru šutnje i odugovlačenja. To će im se kasnije obiti o glavu. Jer kada se konačno pojavi dokument, teško će se opravdati da oni nešto nisu htjeli ili na nešto nisu pristali.