Nejasno je zašto su brojni komentatori i političari ostali iznenađeni kad je Europska komisija promijenila prognozu, pa je ovog tjedna najavila da se Hrvatska 2014. neće gospodarski oporaviti, nego će šestu godinu za redom zabilježiti pad BDP-a. Nejasno je, također, zašto se čude činjenici da je Hrvatska u tom pogledu među najgorim članicama EU.

   Još prije godinu dana znalo se da će Hrvatska, kad uđe u EU, doći u tzv. proceduru prekomjernog proračunskog deficita. Znalo se da će Vlada pod pritiskom Europske komisije, od ove godine, provoditi strogu štednju kako bi smanjila proračunski manjak. Štoviše, mjere kresanja javne potrošnje trajat će sljedeće tri godine.

   Onima koji ne drže glavu u pijesku poznato je da proračunska štednja potiče gospodarski pad. MMF je još 2012. službeno »otkrio« kako rezanje proračuna srozava BDP u daleko većoj mjeri nego što su stručnjaci iz Washingtona dotad mislili. Jednostavno, ekonomija se ne može oporaviti bez veće potrošnje. Ako svi u EU štede – građani, poduzeća i države – neće biti kupaca koji bi povukli gospodarstvo. Krava ne može davati više mlijeka ako je seljak sve slabije hrani. Svi mi proživljavamo »kroniku najavljenog pada« – da parafraziramo roman proslavljenog G. G. Marqueza.

   Stoga MMF, SAD i prezadužene članice EU već godinu dana pozadinski pritišću Europsku komisiju da olabavi mjere štednje, a Europsku središnju banku da labavijom monetarnom politikom potakne potražnju, kako bi se spriječilo posrtanje gospodarstva u EU i padanje u deflaciju. Da će BDP ove godine pasti, upozorio je i potpredsjednik Vlade Branko Grčić, pripisavši to obvezi Vlade da samo u ovoj godini sreže proračunski deficit za 2,3 posto.

   Dakle, još lani se znalo da Hrvatska ove godine neće vidjeti svjetlo na kraju tunela. Već sada se zna da Hrvatska nema puno izgleda za izlazak iz krize ni u sljedeće tri godine, dok god Bruxelles želi strogu štednju. Mjerama štednje nitko nije izašao iz krize, niti je povećao zaposlenost. Ni stotine reformi ne mogu izvući gospodarstvo ako one ubijaju kupce.

   No, nema sumnje da će Grčić i Vlada marljivo nastaviti sa štednjom. Tu politiku ne kani promijeniti ni HDZ koji već sada kritizira vlast da previše oklijeva u rasterećivanju gospodarstva. Kad bi sutra ušao u Banske dvore, šef HDZ-a Tomislav Karamarko u sljedeće tri godine ne bi mogao ništa bitno promijeniti. Uostalom, u posljednje dvije i pol godine u Italiji su se promijenile četiri vlade, ali stvari se ne miču. Slično je i u drugim prezaduženim vladama koje su svoju misiju ograničile na politiku štednje i bavljenje proračunom. Deficiti im padaju, ali gospodarstvo se istinski ne oporavlja. Dugovi rastu, a nezaposlenih je sve više.

   Pitanje je zašto hrvatska Vlada poslušno nastavlja istu jalovu politiku, poput francuske, španjolske, portugalske, talijanske i drugih. Zašto Europskoj komisiji – kojoj je glavna briga zaštita financijskog kapitala, a ne ljudi – vlade otvoreno ne pokažu zube? Odgovor je vrlo kompliciran, ali može se jako pojednostaviti: zato što se glavne političke stranke, neovisno o Bruxellesu, slažu s takvim pristupom i što građani šute i trpe.