Nema više Slavka Linića. Ni drugarske kritike. SDP svoj prljavi veš pere u javnosti. Premijer Milanović oprao je pod s najmoćnijim riječkim političarem u zadnjih 20 godina. Milanović se ne zna nositi s propadanjem Hrvatske, ali se obračunao s Linićem bez imalo skrupula i obazrivosti. Iznoseći niz ozbiljnih optužbi za mogući kriminal u predstečajnoj nagodbi tvrtke Spačva, jednoj od mnogih kojima su u posljednjih nekoliko godina opraštani milijunski dugovi. O njima je direktno odlučivala nekolicina ljudi na čelu s Linićem tako da će predstečajne nagodbe još dugo biti kamen spoticanja ove, ali i neke buduće vlasti u Hrvatskoj. U ovom je trenutku priča o Spačvi ključna. 

Kaže Milanović da svatko može pogriješiti u procjeni vrijednosti nekog zemljišta. Može, otprilike 50 posto. Ali šest puta precijeniti vrijednost zemljišta Spačve!? To njemu ipak ne pije vodu. Možda to nije kriminal, on želi vjerovati da je riječ o običnoj pogrešci ili previdu. Ali dobro zna da se i zbog nehata, pa i običnog previda, može završiti u zatvoru. 

Linićeva obrana samo na prvi pogled djeluje tvrdo i dobro argumentirano. Ponudio je čak četiri procjene zemljišta, koje uvlas govore o otprilike istoj vrijednosti, sve osim one koju je nedavno zatražila sad već bivša šefica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec. I još jedne, koju je Ministarstvo financija odlučilo ignorirati, iako je još 2011. godine Erste banka napravila procjenu spornog preplaćenog zemljišta Spačve po kojoj ono vrijedi 6,3 milijuna, a ne više od 33 milijuna kuna. Radi se o pokušaju zataškavanja afere, koju se više ne može vratiti na početak ili zaboraviti. Pritom je manje važno što je Milanović iskoristio priču o zemljištu Spačve kako bi se riješio previše moćnog i previše popularnog ministra. Premijer sugerira kako to nije jedina sporna točka u predstečajnim nagodbama, što ukazuje da on zna i puno više od onoga što je govorio o Spačvi. Pa stoga i njegova odgovornost sutra može biti preispitivana. Možda ne kazneno, ali politička odgovornost svakako dolazi u obzir, jer predstečajne nagodbe nisu nikakav Linićev hir, već važan zakon i važan dio programa cijele Vlade, pa su tako i odgovornost premijera. 

Od Linićeve političke sudbine za građane Hrvatske daleko je važnija nemoć, dezorijentiranost i neodlučnost hrvatske Vlade, koja nikakvog plana i programa nema, osim provođenja naputaka Europske komisije. Premijer Milanović nije pokretač promjena i reformi. Najbolji je kad šuti. Kad progovori stvari postanu još gore nego su bile. U zadnjih nekoliko mjeseci prokazuje se kao kočničar bilo čega što netko u Vladi pokušava raditi. Porez na kamate na štednju je prvo Linić predložio, Vlada koju Milanović vodi izglasala, ali je premijer onda, poput dr. Jekylla i mr. Hydea, okrenuo ploču, pa rekao da je porez na meniju, jer odluka o njegovom uvođenju nije donesena. Ista je stvar s turbo radikalnim mjerama za privlačenje investitora koje su zakašnjele barem dvije godine. Vesna Pusić išla je na gablece s investitorima, a Branko Grčić najavljivao da bi Hrvatska mogla preuzeti slovački model zakonske regulative. Na kraju cijele sage o investitorima ništa se nije napravilo. Javio se premijer-kočničar i kazao kako slovački model za nas nije dobar. Što je za nas dobro on naravno ne zna, ne smatra niti da bi trebao znati dvije i pol godine od preuzimanja mandata. On jednostavno arbitrira na način da je bolje ništa ne raditi nego nešto pokušati, tako da građani Hrvatske, poput zamoraca u laboratoriju, promatraju, gledaju i slušaju svu dubinu ludila koje je obuzelo vladajuće. Hrvatska je sanatorij, ambulanta i laboratorij, zemlja u kojoj bi čovjek najradije zatražio azil od politike, sakrio se pod stakleno zvono i uzeo teže medikamente kako bi što prije zaboravio mizerne dosege političke elite, bilo u SDP-u ili HDZ-u. 

Ogromnu većinu od 4,4 milijuna ljudi u Hrvatskoj uopće nije briga što SDP može očekivati težak poraz na izborima za europarlament. Kao i za žalopojke tzv. riječkog SDP-ovog lobija zbog Linićeve sudbine. Ta se interesna grupacija ionako nema razloga hvaliti s Rijekom, gradom koji je pod njihovim vodstvom skončao u industriji, smanjio se po broju stanovnika i pretvorio u većinski grad umirovljenika, nezaposlenih i djelatnika u lokalnoj ili državnoj administraciji. 

O tome sigurno neće biti previše riječi u budućim obračunima unutar SDP-ovih frakcija. Ali bi svakako morali voditi računa o aferi Spačva. Netko bi tu na kraju morao završiti iza rešetaka. Pitanje je tajminga, ali će Milanović, prije ili poslije, pokušati bivšeg ministra financija učiniti bivšim i u SDP-u. Rezultati istrage USKOK-a i DORH-a mogu biti okidač za Linića. Samo što šef SDP-a nema zbog čega likovati. Neuspješan premijer Vlade bez rezultata smijenio je neuspješnog ministra financija u zemlji koja šestu godinu zaredom nema gospodarskog rasta. Osim Cipra, jedina u Europskoj uniji. A taj okidač na kraju neće zaobići ni Zorana Milanovića.