Svjetovno načelo slobodnoga društva sada je narušeno u još jednome od njegovih središta: na sveučilištu. Izjava novoga rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa, kako »želi da sveučilište postane ono čemu težimo – mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti koje se danas nažalost ne poštuju«, jedan je od većih civilizacijskih skandala u zemlji koja – uvelike zahvaljujući Katoličkoj crkvi – nikada nije postala moderno sekularno društvo ravnopravnih ljudi jednakih pred zakonom. 

  Sam smisao postojanja sveučilišta, naime, trebao bi biti nesputano istraživanje i učenje, oslobođeno svakoga ideala osim znanja i istraživanja samog. Zato je jasno kako je Boras svojom izjavom Sveučilište u Zagrebu kompromitirao toliko da duguje ispriku istinoljubivim znanstvenicima, profesorima i studentima. Jer što će nam sveučilište koje promiče »temeljne biblijske vrijednosti»«?! Ne čine li to crkve? I nije li lakše na nedjeljnu misu po redovitu tjednu porciju »temeljnih biblijskih vrijednosti«, nego središnju instituciju istraživanja i znanja devalvirati u neku vrst priručnoga nacionalnog oltara? 

  Zapanjujuće je koliki su diletantizam sposobni demonstrirati ljudi koji u ovoj zemlji vode najvažnije institucije. Jer ne treba imati iluzija: nije Boras pod »biblijskim vrijednostima« – tim mutnim pojmom kojim se može zaogrnuti i inkvizicija, ali i ideal slobodnoga znanstvenog istraživanja – podrazumijevao ovo drugo, nego baš onaj teški duh maloga, provincijalnog, zagušljivoga hrvatskog katolicizma, koji u Rijeci, primjerice, upravo prosvjeduje protiv kazališne predstave o ubijenoj Aleksandri Zec. 

 Novi je rektor naime kazao i kako mu je želja da »Sveučilište postane ogledalo Hrvatske, promiče dobru znanost i kulturu značajnu za hrvatski identitet«. »Bez svijesti o vlastitom identitetu i kulturi nema ni vrhunske znanosti«, prisnažio je Boras. Stvari su dakle jasne: da bi se bilo vrhunskim znanstvenikom, valja najprije biti dobrim Hrvatom. A s obzirom da je »Hrvatska u krizi identiteta, morala i temeljnih vrijednosti«, te da se ni »biblijske vrijednosti nažalost ne poštuju«, valjat će najprije obnoviti taj hrvatski identitet, moral i temeljne vrijednosti – naročito biblijske – pa s tim časnim teretom krenuti u borbu za »dobru znanost i kulturu«. 

  Jao si ga nama s takvim sveučilištem. Ako je Borasova izjava uistinu najava rektorskog programa, a ne tek neka vrst zahvale bogu zbog neočekivane rektorske časti, ne piše se dobro ni zagrebačkome Sveučilištu, ni znanosti, ni visokome obrazovanju. Ali i više od toga: Borasova je izjava naime vjerski, civilizacijski, pa i nacionalno diskriminatorna. 

 I upravo je obrnuto od onoga što Boras najavljuje. Ovoj zemlji treba liberalizam, a znanosti sloboda od pridjeva, zadaća, ciljeva i zaklinjanja. Jer, što bi uopće bila »hrvatska« ili »srpska« znanost? Samo klasične sveučilišne vrijednosti – sama riječ »sveučilište«, i izvorno i u prijevodu, sugerira »učenje svega« – mogu društvo učiniti obrazovanijim, otvorenijim i, u krajnjem slučaju, vrednijim življenja. Svojom nastupnom ideologizacijom, Damir Boras učinio je veliku štetu.