Nikica Gabrić / Snimio Denis LOVROVIĆ
Gabrićev »Etički kodeks u politici« je doslovce nemilosrdan i drakonski, on ne poznaje niti suspenziju niti zamrzavanje članstva. Za to da uopće postoje takve ideje suodgovorna je i politička elita sama: doista su pripadnici političke elite u neuobičajeno velikoj mjeri stanovali u Remetincu u posljednjih nekoliko godina. Međutim, imperativno unaprijed tražiti ostavku za ama baš sve i sva potencijalno znači onemogućiti i koliko-toliko normalno funkcioniranje politike i političkih procesa u zemlji
Nije sporno da za neke profesije vrijede stroža moralna pravila nego li za druge. Te profesije često nazivamo pozivima. Zbog toga stroži moralni standardi vrijede za političare, baš kao i za svećenike.
No, baš kao što se valja kloniti nemorala, treba se pripaziti od prestrogog vježbanja morala tek toliko da se ne sklizne u fanatični moralni purizam. Kandidati Partnerstva hrvatskog centra (odnosno liste na kojoj su kandidati Nacionalnog foruma, HSLS-a, PGS-a, Liste za Rijeku i neovisni) potpisali su dokument nazvan »Etička načela u politici«.
Tim su se dokumentnom, kako je i čelnik Nacionalnog foruma Nikica Gabrić kazao, obvezali da će u slučaju bilo kakve istrage automatski slijediti ostavka na članstvo u stranci, odnosno ostavka na dužnost.
To, onako na prvu loptu nekome i može zvučati simpatično, ali je zapravo opasno i, što je posebno opasno, odražava nezdravi duh vremena koji se uvelike zavukao u dio politike, stranaka, medija i javnosti.
Riječ je populističkom dodvoranju prakticiranjem pretpostavljenih navodno visokomoralnih načela. Sama činjenica da netko od potpisivanja takve izjave organizira javni događaj dovoljno govori koliko se politika srozala: javno potpisivanje izjave je politički čin, a cilj je tog političkog čina poraditi ponešto i na vlastitoj popularnosti.
Na vlastitoj se popularnosti može raditi i tako da se radi ono za što se pretpostavlja da će uhu birača svakako goditi, bez obzira na potencijalne posljedice tog čina, a to znači da se na popularnosti može poraditi populističkim metodama.
Što znači davanje ostavke na članstvo u stranci i na dužnost već ako DORH protiv nekoga pokrene istragu? Netko protiv koga je pokrenuta istraga (a inicirati pokretanje istrage nije teško, može se to učiniti i anonimnom, ne naročito utemeljenom, prijavom) trebao bi dati ostavku, praktično završiti svoju političku karijeru, a potom će, recimo koji tjedan kasnije DORH tu prijavu, na temelju istrage zbog koje je dana ostavka, odbaciti kao potpuno neutemeljenu.
U konačnici, to znači uvoditi rigorozna moralna pravila u jednu djelatnost, prevedeno na sportski rječnik davati crveni karton za baš svaki, pa i ne samo nedokazani nego i moguće nepostojeći, prekršaj.
Nije naročito pametno, ali narod vjerojatno veseli, a neki su politčari tu samo zato da bi uveseljavali narod. Gabrićev »Etički kodeks u politici« je doslovce nemilosrdan i drakonski, on ne poznaje niti suspenziju niti zamrzavanje članstva.
Za to da uopće postoje takve ideje suodgovorna je i politička elita sama: doista su pripadnici političke elite u neuobičajeno velikoj mjeri stanovali u Remetincu u posljednjih nekoliko godina.
Međutim, imperativno unaprijed tražiti ostavku za ama baš sve i sva potencijalno znači onemogućiti i koliko-toliko normalno funkcioniranje politike i političkih procesa u zemlji.
Naime, da je suditi po »Etičkim načelima u politici« ne bi samo jedan američki predsjednik dao ostavku. Nixonu bi se pridružio barem Clinton.