Satirični portali u Hrvatskoj mogu komotno prestati smišljati vijesti: dovoljno je ujutro sjesti pred kompjutor, ukucati HRT i otvorit će se nepresušan izvor inspiracije. I ne treba biti ni posebno duhovit da bi se od toga napravilo smiješan tekst: dovoljno je prenijeti informacije.
Damir Matković novi je dopisnik HRT-a iz Bruxellesa. Tako odlučiše šefovi. I ne samo odlučiše, nego mu iznajmiše stan na dvije godine. A što sa Željkom Pervanom onda? Pardon, Korparom. Koji je tamo otišao prije sto godina, upravo zato da ga ne brkaju s Pervanom, iako su se u međuvremenu osim kilometara između njih naselili i kilogrami.
E pa Korpar se ne da lako iz Bruxellesa, uostalom tamo je savio obiteljsko gnijezdo, a nekako je izmolio i belgijsku putovnicu. Što će njemu Hrvatska, ta daleka europska provincija? Može ga se razumjeti, naravno, može se čak i zamisliti očaj čovjeka koji dolazi kući nakon napornog radnog sata ispred Europskog parlamenta, kako slomljen govori supruzi: »Ženo, pakiraj kofere, idemo u Hrvatsku.« »Ali nije još Uskrs, što ćemo dolje?«, »Ne idemo u posjetu. Selimo.« Sljedećih nekoliko minuta nemoguće je opisati, ali epilog je ključna rečenica supruge: »Dragi, nosit ćeš mu kablove ako treba, ali ja dolje ne idem.« I tako se Korpar javlja Matkoviću da bi mu rado čistio i cipele, samo da ga ne tjera nazad, gdje će zasigurno dobiti kilograme, izgubiti smisao za humor i početi se družiti sa sumnjivim ljudima, sve zamišljajući Pervana. Ali avaj, Matkoviću ne treba sluga, može on sve sam, i snimati, i kavu kuhati, i kablove nositi, pa se u naletu pravednog očaja počinje pitati zašto sad odjednom duplo trošiti novce pretplatnika, kad je dovoljan on sam. »Opozovite me, ako hoćete!«, poentira Matković. I što naprave šefovi? Opozovu ga.
Saldo: Korpar u Bruxellesu plače za poslom koji su mu uzeli da bi ga dali Matkoviću, Matković plače zbog toga što mu ne treba nosač kablova, a stan iznajmljen na dvije godine je plaćen, ali prazan, jer Korpar sam plaća svoj smještaj. To je ta HRT-ova reorganizacija. News bar, mala beba.
