Prvi čovjek Europske središnje banke (ECB) poslao je ovih dana heretičnu poruku. Mario Draghi je najavio mogućnost monetarnog popuštanja, odnosno tiskanja eura, kako bi spriječio pad Europske unije u deflaciju – koja potiče pad gospodarstva, rast nezaposlenosti i dugova.

Inflacija je u eurozoni u ožujku pala na samo 0,5 posto, što je osjetno ispod dva posto, koliko je naciljao ECB. U nekim južnim članicama EU službeno je već počela deflacija. Draghi nije rekao kakve će konkretne mjere ECB poduzeti, ali tvrdi da su monetarno popuštanje podržali predstavnici svih 18 članica eurozone. 

   Nema sumnje da će se mnogi uplašiti i pomisliti da Europa srlja u hiperinflaciju, a euro u obezvrjeđivanje. Naime, utjecajni krugovi u Hrvatskoj i EU u protekla dva desetljeća svjesno su demonizirali i ogadili svako tiskanje novca, tvrdeći da to obavezno izaziva hiperinflaciju. Monetarno popuštanje u Velikoj Britaniji, SAD-u i Japanu proteklih je godina, međutim, ublažilo krizu.

 Zanimljivo je da se novac iz užarenih svjetskih tiskara gotovo uopće nije prelio u gospodarstvo i džepove stanovništva. Natiskane milijarde ostale su kružiti u bankama i financijskom sektoru. Gospodarstvo i zapošljavanje kreću se puževim korakom.

Monetarno popuštanje gurnulo je uvis samo cijene na burzama. Istina, pomoglo je prezaduženim državama, jer su im pale kamate na kredite. Da tiskanja novca nije bilo, stvari bi bile još gore. Logično je pitanje zašto se ECB ipak boji monetarnog popuštanja? Zašto oklijeva i time riskira pad eurozone u deflaciju – kako to upozorava i MMF? 

   Razlog je politički. Tome se dosad protivila njemačka središnja banka, koja »strahuje od hiperinflacije«. Njemački ustavni sud nedavno je ECB prijavio Europskom sudu pravde, samo zato što je Draghi prije dvije godine najavio da će neograničeno kupovati državne obveznice Italije, Španjolske i prezaduženih zemalja.

Tom »prijetnjom« je Draghi zauzdao kamate na obveznice i spasio eurozonu od urušavanja. No, njemačke vlasti smatraju da je popuštanje nedopustivo, jer bi ECB time neizravno pokrivao proračunske deficite prezaduženih zemalja, umjesto da one vode politiku stroge štednje. 

   Kad se stvari ogole, očito je kako je ovdje riječ u sukobu interesa u eurozoni. Tiskanje novca i blagi porast inflacije nije u interesu financijskog sektora i kreditora u EU, jer najveći među njima dolaze iz Njemačke. Što je niža inflacija, to financijaši bolje zarađuju. Dužnicima, pak, odgovara porast inflacije jer ona smanjuje realne kamate i dužničke rate. 

  Drugim riječima, ECB je najavio da može okrenuti ploču i početi s vođenjem politike koja će ići i u korist dužnika, a ne samo vjerovnika. No, veliko je pitanje hoće li se takav poželjan tektonski pomak u radu ECB-a zaista i dogoditi. Takav zaokret dodatno bi produbio političke pukotine između Njemačke i ostalih ključnih članica eurozone.