Sisačku su županicu priveli u gluho doba noći, oko dva ujutro. Kažu da je mislila kako je riječ o šali, iako je prvi april taman iscurio.

 Taj prvi april traje i dalje za premijera Zorana Milanovića, koji je jučer u sjedištu SDP-a priredio još jednu bizarnu pressicu na temu SDP-ovih optuženika, vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe i spomenute Marine Lovrić Merzel.

Njegovo uvjeravanje da je SDP poštenija i principijalno nepopustljiva stranka spram korupcije i kriminala postaje krajnje licemjerno, jer se svodi na prazne riječi i fraze iza kojih ne stoje nikakva djela. 

  Milanović tvrdi da ne može znati tko je kriv, a tko nije. Čudesna je ta nesposobnost. Oni za razliku od USKOK-a nemaju nikakvu dokumentaciju, baš niti jednog jedinog člana stranke u Sisku, koji nešto zna o feštama za rođendane i druge prigode, koji su se u Sisku plaćali javnim novcem.

Mnogi su SDP-ovci na tim feštama bili, pili i jeli, dobro ih se ugostilo, a da se nitko ni zapitao nije tko to sve plaća. I kako jedna županica s nekoliko tisuća eura plaće može priređivati privatne zabave, čija se cijena mjeri u desecima tisuća eura.

Interna stranačka kontrola ne postoji, pa su u SDP-u sretni što baš ništa ne znaju o kupnji preskupih poslovnih prostora i zemljišta u Sisku. Time je jučer Zoran Milanović javno priznao kako je korupcija u praksi dozvoljena. Jer stranka nema nikakvih kriterija po tom pitanju. 

  Kažnjavanja ne može biti, a onda ni odgovornosti. Institut suspenzije ne postoji, ne može se provesti. Izbacivanje iz stranke nije moguće. Sve to tvrdi Milanović dok apsolutistički i samovoljno određuje vlastite kriterije o razini dozvoljenog lova u mutnom, sivoj zoni koja odavno nalikuje na močvaru i trulu baruštinu.

Te kriterije predsjednik stranke određuje na toliko maglovit način da je zdravo logično nemoguće dokučiti zašto je Mirela Holy zbog jednog maila zaslužila šut kartu, a Lovrić Merzel može izbaciti samo presuda, odnosno posao kojeg će DORH do kraja odraditi na sudu za nekoliko godina.

 Milanović očito smatra da županica i dalje treba normalno obavljati svoj posao kad izađe iz pritvora, treba biti cijenjena i uvažavana unutar stranke i društva, neovisno o tome što joj iznad glave vise ozbiljne optužbe, svjedočenja i dokazi da je koristila javne novce za privatne svrhe.

 Kriteriji su takvi da čelnik jedne županije može svoj posao raditi iz pritvora. Na radnom mjestu će joj valjda pisati da je na godišnjem. 

 Perspektiva je još gora. Ako se suđenje razvuče, pa se sudski pravorijek bude čekao duže vrijeme, ako šefu SDP-a ne bude dovoljna ni nepravomoćna presuda, pa se pričeka i žalbeni postupak, Marina Lovrić Merzel bi komotno mogla i trebala ponovo biti kandidat SDP-a na lokalnim izborima.

Po uzoru na Sabu. Jer Milanović ni tada neće imati dokaze da županica treba biti izbačena iz politike. 

  Pritom i sam premijer daje doprinos nastojanju da pravda bude spora i nedostižna za SDP-ovce. On tvrdi da ne može znati jesu li dokazi protiv Lovrić Merzel utemeljeni, ali je još donedavno mogao prozivati i javno sumnjati u Jasminu Jovev bez koje vjerojatno ne bi bilo ni optužbe protiv sisačke županice.

 Skandalozno je što on i jučer ponavlja kako je najveći problem Željka Sabe u tome što je bio spreman nagoditi se s USKOK-om i priznati krivnju zbog čega bi odmah bio izbačen iz SDP-a.

Ovako će ga stranka štititi i braniti sve dok on bude negirao da je učinio bilo što nedopušteno. Nema veze što su mu na leđima čak tri optužnice od kojih je jedna za političku korupciju i kupovanje vijećnika, temi o kojoj se šef stranke uporno pravi slijep i gluh.

Nije mu čudan bio plan da jedna HDZ-ovka glasa za SDP u vukovarskom Gradskom vijeću. Valjda ni o tome ništa ne zna, iako je Vukovar važan grad, kao i osvajanje vlasti u njemu. Podmićivanje očito ne bi bilo neprihvatljivo samo da Sabo neoprezno nije dozvolio da ga snime u koruptivnom pokušaju. Pa sada postoji dokaz. 

 Na kraju balade u kojoj je Marina završila u zatvoru, a Zoran u blatu korupcije, valja podsjetiti da su lijevi i desni, žuti i zeleni, slični. Šteta je što županica Marina Lovrić Merzel nije u zatvor otišla onim skupim Audijem od 600.000 kuna.

Da još jednom osjeti kako je lijepo vozati se na grijanim sjedalima dok te satelitska navigacija matematički precizno usmjerava do ćelije u Sisku. Taman da sve optužbe protiv nje padnu u vodu, taj auto bi ostao vječni spomenik bahatosti lokalnih šerifa kojoj nitko u Hrvatskoj ne može i ne želi stati na kraj.

 Taman da imamo i milijun nezaposlenih, taman da ljudi prosjače i skapavaju od gladi, oni bi smatrali da im te odvratne privilegije prirodno pripadaju. Socijalno neosviješteni, samodostatni i samodopadni, kakvim se pokazuju bez imalo srama.

Milanović ni o tome ništa ne zna. Čini se nesvjestan dubokog potonuća u blatu političke korupcije. Ovako neosjetljiv i autističan slamku spasa ne zaslužuje. Ni on, ni SDP.