A sada jedan tekst koji će političari odmah nazvati demagoškim i napisati dva-tri reagiranja: nabavka tablet računala za vijećnike Grada Rijeke (i svih ostalih koji to tek planiraju učiniti). Riječ je o 60 tableta vrijednih 93.780,00 kuna. Ova investicija pokriva godišnji trošak printanja koje gradska uprava ulaže u pripremu materijala za sjednice Gradskoga vijeća, svečano su objavili vodeći ljudi Grada Rijeke, sretni što će postići trajne uštede. Doista, to bacanje papira u vjetar, te tone i tone nepotrebnih stranica materijala koje uglavnom nitko i ne čita, možda i koštaju 93.000 kuna godišnje. Možda je čak i riječ o velikoj uštedi. Ali je sigurno riječ i o velikoj socijalnoj neosjetljivosti. 

Postavlja se osnovno pitanje: zašto bi uopće gradski porezni obveznici plaćali sredstva za rad gradskih vijećnika? Za pretpostaviti je da osoba koja se kandidira na stranačkim listama na izborima za gradski parlament nije beskućnik. Beskućnik bez prihoda u osobnom bankrotu nema infrastrukturu da bi se natjecao na lokalnim izborima. Njemu nema tko voditi kampanju, pisati power-point prezentacije, printati, tiskati i lijepiti jumbo plakate, niti plaćati sponozorirane emisije na lokalnim televizijama. Osoba koja se kandidira naprosto ne dolazi iz takvog kruga. A ako dolazi, na izborima ne prođe, jer nema stranku iza sebe da mu te troškove plati.

Dakle, u Gradskom vijeću ne sjede beskućnici. To su sve redom ugledne i etablitrane osobe, liječnici, inženjeri, profesori, menadžeri… Kandidaturom na izborima oni su preuzeli neki rizik, ne samo politički, nego i financijski. Na izbore izlaze oni koji su financijski održivi, čiji budžeti mogu izdržati dodatne troškove. Nitko ih nije tjerao da se kandidiraju, ako im je to skupo. Uz to, mjesto u Gradskom vijeću je i isplativo: većina vijećnika, vjerojatno i svi do jednoga, imaju svoja stalna radna mjesta neovisna o politici (ili ovisna). Zarađuju plaće. S obzirom da su etablirani i ugledni, sigurno ne minimalac. Ali oni primaju i vijećničku naknadu koja nije ekstremno velika, ali svakako pokriva sve troškove sudjelovanja u političkom radu. Gradsko vijeće ne sastaje se svaki mjesec, ali naknada stiže svaki mjesec. 

Grad želi uštedjeti i prijeći na digitalni oblik praćenja sjednica. Sve u redu – ali, zašto bi to morali platiti građani?! Valjda vijećnik koji predstavlja građane u gradskom parlamentu i služi im na opću korist može žrtvovati par stotina kuna i sam si kupiti računalo na kojem će pratiti sjednicu. Zar je njegov rizik sudjelovanja u politici toliko nizak da si sam ne može kupiti tablet ili laptop? Politika, dakle, ne donosi ni toliko rizika i participacije? Nema apsolutno niti jednog razloga zbog kojega bi porezni obveznici morali snositi trošak nečije političke ambicije. Hoćemo li im plaćati i svaki ručak, jer nas zastupaju? 

Tablet košta otprilike kao jedna mjesečna naknada koju vijećnik prima. Zašto je ne bi on sam na to potrošio – pa ona i služi za pokrivanje troška, a prelazak na digitalnu formu je trošak. Zbog čega, primjerice, stranke ne bi svojim vijećnicima kupile to računalo? Ako su ih kandidirale jer su njihovi najbolji muževi i žene, neka im plate sudjelovanje u toj zabavi. 

Grad Rijeka mogao je taj novac uplatiti Prihvatilištu za beskućnike Ruže sv. Franje ili bilo kojoj drugoj socijalnoj udruzi ili ustanovi. Možda je mogao podmiriti dugove koje ima prema vlastitim tvrtkama, primjerice Kanalu Ri kojem neprestano kasni s plaćanjem, mada se svi tako rado gledaju na televiziji. Možda riječkom KBC-u u kojem se ruše krovovi i plafoni, i gdje su zdrav razum pokazali samo župan Zlatko Komadina i ministar Željko Jovanović koji su jedini otvoreno rekli da uprava koja nije u stanju bolnicu držati na minimalnom standardu možda ipak treba otići? 

Grad Rijeka mogao je 90.000 kuna potrošiti na bilo što pametnije. A gradski vijećnici, ako već imaju ambicije da žele tamo sjediti, neka sami plate svoja zadovoljstva. Kao što su ministri na kraju odbili skupocjene aute, tako bi i gradski vijećnici trebali odbiti nepotrebne tablete. Jednostavno nisu vremena za to. Ako si kući nemaju laptop, neka odu po socijalnu pomoć kod sv. Franje.