Prema informacijama izvora iz zagrebačke Čistoće, od ponedjeljka će dužnike ove kuće – njih oko dvadeset tisuća – preuzeti ured poznatog zagrebačkog odvjetnika Marijana Hanžekovića. Što to znači znat će svi koji su bili dužni HRT-u pa su zbog tih dugova imali posla sa sudom, odnosno s Hanžekovićevim uredom. Dugove su na koncu platili, a platili su i pozamašne iznose na račun troškova ovrhe. Kako to izgleda zorno prikazuje slučaj čitatelja jednih dnevnih novina, koji se svom listu požalio: »Za četiri neplaćene rate za RTV pristojbu, odnosno dug od 320 kuna, stigla mi je ovrha na iznos od 1.200 kuna.«

Teško je, gotovo nemoguće, u očima pristojnog hrvatskog građanina braniti neplatišu Čistoće, ZET-a i drugih komunalnih i inih javnih poduzeća. Ako plaćam ja, neka plaćaju svi, rezonira pristojan građanin i ničeg pogrešnog u njegovom rezonu nema. Javna poduzeća opterećena krizom čine sve da naplate zadnju lipu za svoje usluge, a naglasak njihovog pritiska je na malom potrošaču. Mali potrošač ne smije ostati dužan. Sirotinji i prosječno imućnima treba izbiti posljednju kunu iz džepa da se naplati usluga. Kad su u pitanju veliki, stvar je nešto kompliciranija. Veliki dužnik – a u pravilu se radi o privatnim poslovnim carstvima – on i nije dužnik. On je partner. Poznato je to odavno, da je dužnik onaj koji duguje tisuću kuna, dok je partner onaj koji duguje 50 milijuna. Isto tako, u pravilu je lopov onaj koji ukrade tisuću kuna, a poduzetan je onaj koji uspije zamračiti deset milijuna. Takve rijetko nazivamo lopovima, oni su kontroverzni poduzetnici.

Jedino što u takvim okolnostima funkcionira, čini se, naplata je od onih koji društvo nemaju čime ucijeniti. Nađe se u takvim okolnostima nesretnika koji pokušaju nešto napraviti ucjenom vlastitim životom. Poliju se benzinom i prijete da će se zapaliti, popnu se na vrh katedrale i prijete da će skočiti. Za takve se, međutim, ne mari niti desetinu koliko za poduzetnike što su dužni i bogu i narodu pa im sad na svaki način valja te dugove rezati i omogućiti im da opstanu. Tko ucjenjuje vlastitim životom – on je lud, a tko može društvo ucijeniti radnim mjestima – on je prevelik da bi pao. U pitanju je nepravda s kojom se susrećemo i trpimo je svakodnevno.