Zarudila prije par dana geopolitička zora u Jutarnjem listu, pa su jedan do drugog objavljena dva priloga iz oblasti državotvorstva i državoprijetvorstva: tekst Janka Bekića »Je li Bosna i Hercegovina sada spremna za treći, hrvatski entitet?« i autorski uradak Artura Masa »Katalonija zaslužuje svoju nezavisnost u okviru EU«.

I dok je ispod članka znanstvenog novaka u Institutu za razvoj i međunarodne odnose kurzivom naznačeno da su »stavovi izraženi u tekstu isključivo autorovi«, kolega Mas je – bez ikakve redakcijske ograde od autorovih stavova – neupućenom čitateljstvu predstavljen kao »predsjednik Katalonije«, unatoč tome što Katalonija nema predsjednika nego za sada tek predsjednika Generalitata iliti, po naški, šefa Vlade.

Za divno čudo, uz tekst katalonskog premijera nije stavljeno ono čime se obično kite takvi cirkularni ekskluzivi (»predsjednik Katalonije piše za Jutarnji list«, »ekskluzivno za Jutarnji list iz Barcelone«…), ali nije navedeno ni da je isti taj Masov članak premijerno objavljen pet dana ranije u The Malta Independentu, a potom i u belgijskom Standaardu, bugarskom Capitalu, ciparskom Politisu i estonskom Postimeesu. 

   Na Bekićevu pisaniju reagirali su članovi benda Dubioza kolektiv, jer im je znanstveni novak Jutarnjeg lista otkrio ono što ni sami nisu znali o sebi – to da su »dominantno bošnjački sastav«.

Odgovorili su mu da »Dubioza kolektiv može biti sve samo ne ”dominantno bošnjački”, ”dominantno hrvatski” ili ”dominantno srpski” bend«, ali da im se čini kako su stavovi izneseni u njegovu tekstu »dominantno šupački«. 

   »Mi kao ljudi prosto ne prihvatamo takva prebrojavanja krvnih zrnaca. Ako ćemo već ići u detalje, na nedavno održanom popisu stanovništva, niti jedan od članova benda se nije izjasnio kao Bošnjak. Dragi autore, možda će vas šokirati činjenica da u našim redovima ima čak i jedan član iz Srbije koji svira saksofon. Vi i vaši istomišljenici iz medija neprekidno pokušavate umanjiti socijalni i nad-etnički karakter nezadovoljstva građana i umjesto toga pokušavate u prvi plan staviti nepostojeći međunacionalni sukob i zaštitu ”nacionalnih interesa” pojedinih etničkih grupa. Zaboravljate da je gladan Srbin, Hrvat, Bošnjak ili Ostali prije svega osoba praznog želuca, a tek nakon toga pripadnik nekog od konstitutivnih (ili nekonstitutivnih) naroda.« – odrepala je Dubioza Janku Bekiću ono što nije shvatio ni iz njezinih pjesama, a ni iz prosvjeda u BiH, da bi na kraju i njemu i sličnim ignorantima navijestila vrlo skore »dominantno hrvatske prosvjede«. 

  S druge pak strane, još nitko u zemlji Hrvatskoj nije reagirao na jutarnji prijevod Masova teksta, izvorno objavljenog pod naslovom »Pustite da glasamo!«, u kojem se Europska unija poziva da ne ignorira želju građana Katalonije da se na referendumu 9. studenoga sami izjasne jesu li za ili protiv katalonske državnosti i neovisnosti.

Ta šutnja je tim čudnija ako se sjetimo da su hrvatski mediji prije svega mjesec i pol dana slavili važnost i prevažnost Moćne Naše, razbacujući se naslovima »Katalonci: Hrvati, dajte nam potporu za državu!«, »Katalonci od Hrvatske traže pomoć: Pomozite da se odcijepimo!« i tome sličnim.

Ali ako ste pročitali i ono što je pisalo ispod tih naslova, bilo vam je jasno da se ne radi ni o kakvom ekskluzivnom vapaju koji je iz Barcelone odaslan put Zagreba, već o pismu što ga je Artur Mas uputio svim vladama članica EU, izuzev naravno one u Madridu. 

   Iako su čak i u hrvatskim novinama objavljeni dijelovi tog pisma, i u Banskim dvorima i na Zrinjevcu su se pravili da nemaju pojma o čemu se tu radi, e da bi tek prošloga tjedna napokon objasnili svoju šutnju.

Masovo pismo, kažu, nikada nije stiglo ni na adresu Vlade Republike Hrvatske ni u poštanski sandučić Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, ali za to ne treba kriviti hrvatske poštare.

Doznalo se, naime, da cirkularni apel katalonskog premijera za podršku referendumu o nezavisnosti nisu primile još četiri europske države, među kojima i Cipar. 

   No, sve da je to pismo Artura Masa i stiglo u Zagreb, kao što kažu da nije, nitko u Kataloniji ne bi imao razloga da navrat-nanos sklepa pjesmu »Gracies, Croacia!«.

Ponajprije zato što oni kojima je ta letera ovdje upućena, puno više drže do Audija nego do Gaudíja. A potom i zato što nema sumnje da će, po pitanju priznavanja eventualnog katalonskog osamostaljenja, hrvatske vlasti – kako ove sadašnje, tako i one buduće – principijelno zauzeti svoj samostalan i suveren stav, dočim im isti stigne iz Bruxellesa. 

  Kralj Juan Carlos i premijer Mariano Rajoy mogu mirno spavati, jer im nitko sa Zrinjevca neće poslati prijedlog kantonizacije Španjolske ili zahtjev za formiranje katalonskog entiteta.

A i obespravljeni španjolski radnici mogu nastaviti sa svojim uličnim prosvjedima, bez straha da će ih hrvatski političari i mediji optužiti kako istinabog tešku ekonomsku situaciju koriste za provociranje međuetničkih sukoba i za negiranje prava katalonskog naroda na vlastitu državu.