Traži se M. B. (64), poznat i kao državni odvjetnik Republike Hrvatske. Traži se da dođe na posao i organizira barem tri do četiri policijske marice za dobrovoljne svjedoke o teškom kriminalu počinjenom od strane bivšeg ministra unutarnjih poslova i sadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Dvije marice bi morao predvidjeti i za članove Glavaševe stranke u Osijeku, jer postoji niz svjedoka, koji imaju spoznaje kako je HDSSB u privatizaciji opljačkao i uništio niz osječkih tvrtki. Svjedoci su se sami javili. Jučer. Govorili su toliko konkretno da je očito kako ljudi užasno puno znaju o teškom kriminalu u vrhu vlasti. Pritom uopće nije važno što se iza svega kriju politički obračuni na desnom krilu, razračunavanje između HDZ-a i novostvorenog Saveza za Hrvatsku.

   Prvi je udario HDZ, čiji je gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić pozvao mjerodavne državne institucije da ispitaju koliko je tvornica HDSSB uništio, tko je doveo Gucića u Osijek, tko je prodao Slavonsku banku i ukinuo 20 tisuća radnih mjesta. Referirao se na Glavaša, ali mu Glavaševci nisu ostali dužni, pa su udarili na Tomislava Karamarka za kojeg iznose doista ozbiljne i konkretne optužbe. Spominju bivšu Karamarkovu tvrtku Soboli i njezinu povezanost s opljačkanim novcem u aferi Spice i aferi HAC, tvrtke za koje je Soboli doista izrađivao skupe elaborate procjene sigurnosti u vrijeme kad je Karamarko bio ministar unutarnjih poslova. Povezuju lidera HDZ-a i s tvrtkama Doron Net, Sigurnost Educa, Caballus net, Solo Ortom i nizom drugih. Pa onda pozivaju Bajića da provjeri adrese na kojima je Karamarko stanovao, jer će se ispostaviti da su vlasnici tih nekretnina Hrvoje Petrač, Anto Nobilo i Mićo Carić. Te su optužbe toliko ozbiljne, a svjedoci očito dobro informirani, da bi traženi M. B. doista morao odmah nešto poduzeti. Kad već nije dosad, jer izgleda da on jedini nema nikakvih saznanja o onome što je poodavno javna tajna u Hrvatskoj.

   Jednostavno se ne može dopustiti da potencijalni premijer RH, što Karamarko jest, postane čovjek koji je živio u stanu Hrvoja Petrača, da se o drugim optužbama i ne govori. HDSSB-ovcima pak treba pomoći da ispune svoju građansku dužnost, prijave i rasvijetle kriminal ukoliko znaju za njega. A očito znaju. I tu ne može biti Bajićeve poznate neodlučnosti i igre “malo hoću, malo neću”. Kakva je viđena sa slučajem Marine Lovrić Merzel, koju je Jasmina Jovev optužila javno na HTV-u, ali je godinu dana ranije sve dokumente dala DORH-u. Pitanje je što je Bajić s njima radio i bi li uopće istraga bila otvorena da optužbe nisu iznesene pred očima cijele Hrvatske.

   Državnog odvjetnika doista treba oslovljavati samo inicijalima, jer je i sam osumnjičenik za suodgovornost u nerješavanju niza spornih slučajeva i zataškavanje istih. Počev od niza kaznenih prijava protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koje su valjda lažne i potpuno promašene, pa ih je trebalo odbaciti i o tome obavijestiti javnost ili su utemeljene, pa se po njima moralo djelovati. Već godinama nisu ni jedno ni drugo. Bajić je loš posao odradio i s kriminalom u cestogradnji, te je dosad Božidara Kalmetu lišio i najmanje sumnje, kamoli optužbe za sve ono što su radili njegovi suradnici i direktori, koji danas sjede u zatvoru, a koje je Kalmeta postavljao punih osam godina svog mandata. Iako je u aferi Fimi media imao više svjedoka, koji su Kalmetu na sudu prokazali kao osobu, koja je na njih vršila pritisak kako bi dali poslove ozloglašenoj tvrtki Nevenke Jurak. Za sve ove godine Bajić nije dobio niti jednu presudu za veći kriminal u cestogradnji, a nije odradio ni neke druge slučajeve kao što su riječke tržnice ili tajanstveni Linićev račun iz razdoblja privatizacije Jadranskog pomorskog servisa.

   Zbog svega toga nipošto nije zaslužio ostati na dužnosti. Na kojoj ga već 12 godina zajedničkim snagama drže HDZ i SDP, iako su i jedni i drugi Bajićem bili nezadovoljni. Ali samo kad su bili u oporbi. Da bi ga podržavali na vlasti potvrđujući da im odgovara čovjek, koji pažljivo bira kome će se i kada zamjeriti, te djeluje kao političar na privremenom radu u Državnom odvjetništvu.

   Zoran Milanović sada odugovlači s odlukom o Bajićevoj sudbini. Glasanje u Saboru o Bajićevom izvješću je odgođeno do daljnjega bez suvislog obrazloženja. Samo da bi Milanović mogao još malo vagati što napraviti. Smijeniti ga ili ostaviti, što je sasvim u skladu s dosad iskazanom prevrtljivosti šefa SDP-a, kojemu je dosad Bajić bio i dobar i loš. Po potrebi. Stoga i ne treba očekivati previše od te odluke. Bajić je zaslužio kurtoazno zbogom i hvala na suradnji. Vrijeme mu je za penziju, ali je istovremeno sasvim neizvjesno može li Hrvatska dobiti boljeg državnog odvjetnika. Pogotovo ako je suditi po interesima onih koji ga imaju pravo izabrati. I brojnih neugodnih afera, koje bi najradije zataškali i zaboravili.