Ako je suditi po golim brojkama, što naravno nije uvijek pametno kad je u pitanju politika, ali može biti itekako znakovito, ovog tjedna se u Hrvatskoj dogodio veliki, tektonski poremećaj na domaćoj političkoj sceni. HDZ je, naime, dobio svoje »laburiste«. Ne baš stranku, ali koaliciju koja je stvari desnice (kao pravi Laburisti stvarima ljevice) posvećenija od »stožerne« stranke. Strančice i koalicije koje su bile »državotvornije«, »hrvatskije« i »poštenije« od HDZ-a nicale su, naravno, kao gljive poslije kiše u 23 godine domaćeg višestranačja. I još brže nestajale.

Ono što je ovaj put drugačije su, jednostavno, brojke.

Osam stranaka koje su ušle u Savez za Hrvatsku uglavnom su nastupale na prošlogodišnjim europskim izborima (neke poput Hrvatske zore Milana Kujundžića nisu, jer još nisu postojale). Njihov mehanički zbrojeni rezultat iz travnja prošle godine je golemih 9,09 posto. To bi ih svrstalo na uvjerljivo treće mjesto ljestvice (Laburisti su osvojili 5,77 posto) i učinilo europarlamentarnom strankom.

Ali, to je tek početak priče.

Naime, to je bilo prije referenduma o obitelji. Na kojem je tvrda, desna struja političke scene, oličena u Željki Markić i prije svih u stranci Hrast doživjela golemu političku promociju. Hrast je u Savezu za Hrvatsku. A Crkva, čini se, ima nove ljubimce na desnici. I to više nije sadašnja Karamarkova stranka (HDZ pritom ima i golemi problem s Ružom Tomašić i europskim pučanima kojeg teško može razriješiti u korist vlastitog izbornog rezultata).

Ukoliko se, dakle, Savez ne samoraspadne, što je uvijek solidna oklada kad je u pitanju koalicija s toliko stranaka, HDZ-ova Antikukuriku koalicija dobiva iznimno ozbiljnog takmaca na desnici – i to u trenutku kad se činilo da je pozicija vladajućih nestabilnija nego ikad.

 Za koga će raditi gospodin d’Hondt?

SDP koji je koaliciju za euroizbore fortificirao Jakovčićem i Pupovcem, u cijelu igru ulazi znatno oslabljen medijskim aferama koje cure zadnjih dana i troše, kako bi rekao Milanović »politički kapital« SDP-a i skoro do potpunog pucanja su doveli odnose premijera i njegovog najjačeg ministra, Slavka Linića. Eventualni sukob interesa Linićevog pomoćnika, optužbe za isisavanje novca iz sisačke županije koju vodi članica predsjedništva SDP-a, suđenje vukovarskom SDP-ovom gradonačelniku s optužbom za političku korupciju, garniranu kompromitirajućom snimkom – sve to javnost doživljava s parolom »isti su« (iako ona nije ni pravedna, ni točna, no za to malo tko pita).

No, problemi koje trenutno ima SDP mogli bi se ipak pokazati manjima u odnosu na one koje bi HDZ mogli snaći nastankom »desnih laburista«. Jer, realno, na domaćoj političkoj sceni samo su jedni izbori doista ključni: parlamentarni. Sve ostalo ima svoju težinu i važnost, ali samo onaj tko ima saborsku većinu i vodi Vladu bitno odlučuje o smjeru ove zemlje. A zaživi li Savez za Hrvatsku kao značajna politička snaga, Karamarko će na parlamentarnim izborima imati grdi problem.

Naime, Savez će teško do velikog rezultata u »ljevijim« dijelovima zemlje. Primorje, Istra, Zagreb, sjever Hrvatske… nisu njihove ciljane izborne jedinice. Nego onaj »plaviji« dio Hrvatske: istok, jug, izborne jedinice na granici s BiH… Uzeti značajan broj glasova HDZ-u tamo znači i omogućiti da d’Hondt ne radi samo za najjaču stranku desnice. A to košta dodatnih mandata.

 Baza izmiče pod nogama

Ako, nadalje, Savez zaživi kao ozbiljan politički faktor, a brojke su, valja ponoviti, zasad na njihovoj strani, moglo bi se dogoditi da Karmarkovo vođenje HDZ-a na dug put udesno, s namjerom da se, nakon toga, vrati u centar (zadržavši birače desnice!), završi potpunim debaklom. Kako se i na ovom mjestu više puta analiziralo, radi se o tome da ekstremnim antikomunizmom i desničarenjem Karamarko na sebe navlači podozrivost europskih kolega i tjera birače bliže centru od svoje stranke. Rezultat svega je da HDZ-ov rejting tavori na dvadesetak posto već više od godinu dana, iako u zemlji i dalje tutnja kriza i javni je dojam da je vlast kompletno nesposobna da joj se suprotstavi. 

Sad bi moglo biti još gore. HDZ je, naime, pobjegao iz centra da prikupi desne birače. A tamo je, od ovog tjedna Savez za Hrvatsku, čija je politička snaga jednostavno, barem zasad, nezanemariva. Kad bi i pokušao s oštrim skretanjem prema centru, tamo ga već čekaju »dezideologizirani« (potpuno, usput, besmisleni epitet za političku stranku) Nacionalni forum i HSLS, te zazor centrističkih birača prema Karamarkovoj retorici i politici.

Kako izići iz tih ogromnih političkih dvojbi u koje su se doveli (o »slučaju Ruža« da se ne govori, ali i on je dio od početka pogrešne priče o »državotvornijem« HDZ-u) – vrlo je teško pitanje. Odstrijel Davora Ive Stiera iz vrha stranke govori da je »europskiji« HDZ od ovog kojeg nudi Karamarko poražena opcija. No, doista, što sad?

I tako, dok je javnost zabavljena mukama Zorana Milanovića u ratu sa Slavkom Linićem i mangupima u SDP-ovim redovima, te posljednjom ovogodišnjom okruglom brojkom rekorda nezaposlenih (380.000), istinska drama odvija se i na drugoj strani političkog spektra. S tim da je u dilemama koje pred vrh HDZ-a stavljaju »slučaj Ruža« i uspon nove desne koalicije možda čak i teže ukazati na sljedeći potez koji ne bi bio baš posve – gubitnički.