Foto Arhiv NL
Unatoč silnom trudu župana koji je i potpredsjednik SDP-a, ne postoji dovoljna politička volja da se Gorski kotar specijalno definira i oslobodi svih mogućih nameta koje ostale regije plaćaju, ili da mu se barem omogući veća renta od korištenja šuma i zemljišta kojima prolaze infrastrukturni putevi (naftovod, ceste itd.), ili da se čak decentraliziraju Hrvatske šume
Krivog pitate. Ja sam već pet dana u šumi i na ledu, ja vam ništa ne znam što se događa izvan Gorskog kotara – ovako je na Ibleru u srijedu na pitanje o slučaju Marine Lovrić-Merzel odgovorio potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina. Normalno, malo se »pravio lud«, samo kako ne bi morao reći što stvarno misli o slučaju svoje kolegice županice kojoj je, eto, policija ipak jučer ušla u službene prostorije i krenula pretraživati račune, pa je bilo lakše vaditi se na snijeg i led nego vaditi vruće kestenje iz vatre uoči sjednice na koju si svi ostali akteri uglavnom ušli na stražnji ulaz.
No, župan Komadina tom je prilikom o Gorskom kotaru rekao i istinu: doista je od prvog trenutka bio u šumi na ledu, otkako se prošlog vikenda cijela jedna regija zamrznula i polomila. Župan je uvijek percipiran kao malo pasivan čovjek, ali evo u novom mandatu nastoji tu stigmu skinuti sa sebe. I doista, valjda ne samo zato što su mu iz Zelene stranke zamjerili da mu je Gorski kotar »štrapac«, Komadina se maksimalno angažirao da županijski stožer za zaštitu i spašavanje profunkcionira od prvog trenutka, otkako se velika prirodna katastrofa dogodila. Digao je na noge pola države. Pitanje je koliko bi štete u Gorskom kotaru bile još i veće da nisu od prvog trenutka sve službe bile na terenu, a zajedno s njima i župan. Uspio je dovući Goranima i ministre, i premijera, i predsjednika – maksimalno je iskoristio ovu ružnu situaciju da ukaže na drugi najveći problem Gorana: ukidanje brdsko-planinskog zakona koji će ionako desetkovati proračune ovih općina, i to za najmanje tridesetak posto.
Komadinina SDP-ova Vlada, naime, sukladno kriterijima EU ukida brdsko-planinski zakon, kao i onaj koji je štitio područja od posebne državne skrbi. Ostat će samo zakon koji će štititi otoke, dok Gorski kotar po EU kriterijima neće uspjeti ući u kategoriju posebno stimuliranih područja s otežanim uvjetima života. Komadina o tome »trubi« već mjesecima, lobira, zove i moli. No, ni potpredsjednik Vlade za regionalno razvoj Branko Grčić, a kako se čini ni sam premijer Zoran Milanović koji je u Gorskom kotaru ponovio da nažalost novi Zakon o regionalnom razvoju neće zahvatiti Gorski kotar, ne uvažavaju očigledne potrebe ovog tužnog, siromašnog, izoliranog, a sada i ledenom katastrofom poharanog kraja. SDP-ova Vlada ne planira donijeti poseban zakon o Gorskom kotaru, pa je Komadina ponovno, i kad je premijer bio u Mrkoplju, zatražio poseban zakonski tretman, pogotovo s osnova resursa koji se u njemu nalaze, a to su šume. To znači da bi šumski doprinos sa sadašnjih pet posto minimalno morao narasti na deset posto što bi ipak značilo potporu proračunima lokalnih samouprava. »Nužna je alternativa ‘brdskom’ zakonu jer se ovaj način života očigledno mora drugačije procjenjivati i indeksirati, a ne kako su to učinili tvorci prijedloga Zakona o regionalnom razvoju držeći se ponajprije društvenog bruto proizvoda, a zanemarivši očigledne teškoće života «, rekao je Komadina. No, kao i obično, slabo se sporazumio s premijerom Milanovićem.
Srećom, kako iz Vlade tumače, još se nije zakasnilo s proglašenjem prirodne katastrofe te mogućnost za dobivanje sredstava iz EU fonda solidarnosti još postoji.
No, opći dojam ostaje – unatoč silnom trudu župana koji je i potpredsjednik SDP-a, ne postoji dovoljna politička volja da se Gorski kotar specijalno definira i oslobodi svih mogućih nameta koje ostale regije plaćaju, ili da mu se barem omogući veća renta od korištenja šuma i zemljišta kojima prolaze infrastrukturni putevi (naftovod, ceste itd.), ili da se čak decentraliziraju Hrvatske šume. Sve to samouprava traži od svoje Vlade, ali konkretnog odgovora zasad nema. I Milanović i Josipović i svi ministri tvrde da Goranima pomoći treba, i više od saniranja šteta ove elementarne nepogode, no nema naznake da će se zakoni doista mijenjati i da će ostanak i život u Gorskom kotaru postati ekonomski isplativiji. Lokalni budžeti su u raspadu, stalne su krize vlasti – upravo zato jer novca nema, pa ne može biti ni uspješnih političkih dogovora, a centralna vlast ni sada, kad se zorno vidjelo koliko je Gorski kotar izoliran i sam, ne nudi nova rješenja.
Reći stoga da je župan Komadina ovih dana od sebe radio »zimskog manekena«, kao što su ovu situaciju iz HDZ-a prokomentirali, doista nije baš fer. A ni politički mudro. Jer Komadina »možda jest u šumi«, ali ovoga puta mu je doista sve jasno.