Nikica Gabrić poručio je hrvatskom političkom korpusu da njegova novoosnovana politička stranka Nacionalni forum neće imati ideološki predznak, odnosno da »ideološka i svjetonazorska pitanja neće biti prepreka za suradnju s bilo kim«. Lijepa je to vijest, pa i savjet biračima da može svatko sa svakim, te poruka na što se može računati ako se glas dade ovoj novoj političkoj opciji. No, može li politika postojati bez ideologije? 

   Evo recimo, kako skupljati porez. Naizgled dosadna tema koja se svodi na štancanje fiskalnih računa i njuškanje poreznih inspektora, zapravo je krajnje ideologizirana i vječna rasprava u kojoj stručnjaci koje zaziva Gabrić dolaze na red tek kada se razriješe sve ideološke neodumice. 

   U socijalističkoj Jugoslaviji tadašnji porez na promet bio je oko 18 posto, uz čitavu gomilu robe koja je bila potpuno oslobođena poreza; od osnovnih prehrambenih artikala, do beletristike i tiskanih novinskih izdanja. Takav porez bio je u potpunosti usklađen s ideološkim obrascem što manjeg oporezivanja radničke klase u čije ime je nastupao njen ideološki predstavnik Savez komunista. No ako ste kupovali uvozni televizor ili gramofon, carina i porez letjeli su u nebo. 

   Takav socijalistički porez u našoj demokratskoj, kapitalističkoj Hrvatskoj nasreću više nikad nećemo gledati. Prehrambenih artikala oslobođenih poreza više nema, a o drugim robama ne vrijedi ni govoriti. No zato su poreza oslobođeni vlasnici golemih bankovnih računa, industrijalci i burzovni mešetari koji prodajom dionica zarađuju milijunske svote a da pritom ne moraju u državni proračun uplatiti niti lipe. Ne radi se tu ni o kakvom slučaju ili stručnoj procjeni, u pitanju je ideologija, koja se politički artikulira u odgovoru na strateško pitanje tko će na svojoj grbači iznijeti teret države. 

  Stoga ne čudi da u jednoj ozbiljnoj koalicijskoj vladi, kakva je premijera Zorana Milanovića, upravo pitanja poreznog opterećenja izazivaju i najviše ideoloških proturječja; najave novih poreza i njihovo ekspresno povlačenje iz optjecaja vidljivi su dio tog idejnog sukoba. Kad ljevičarski ministar finacija Slavko Linić najavi oporezivanje špekulantskog kapitala, zatim rentijerskog kapitala ili kapitala koji nije u funkciji i ne donosi novu društvenu vrijednost, ne radi se o njegovoj stručnoj procjeni, već o duboko ideološkom stavu lijeve političke opcije po kojemu teret krize u državi trebaju razmjerno ponijeti i oni kojima ta država najviše i pruža. Kad se tome usprotivi koalicijski partner iz desnog centra, pa se novi porez stavi »ad acta« na neodređenu bližu ili dalju budućnost, ne radi se opet o akademskoj raspravi stručnih ljudi, već o borbi prsa o prsa za interese onog dijela biračkog tijela koji upravo u liberalnom načelu neoporezivanja kapitala vide suštinski razlog potpore datoj političkoj opciji. 

  Pa kad već spominjemo ministra Slavka Linića, bit će u tom smislu vjerojatnije da teškoće u kojima se trenutno riječki političar nalazi nisu posljedica samo skupljeg ili jeftinijeg kredita pomoćnika Branka Šegona, već upravo ideoloških razmirica koje je teško pomiriti, a da netko u toj priči ne izvuče deblji kraj. 

   Kako bi stranka Nikice Gabrića odgovorila na ovakve izazove a da pritom ne uleti u ideološki diskurs, teško je predvidjeti. Kad političari počnu naviještati politiku lišenu ideologije, ona se najčešće ispostavi kao politika bez ideja. Što o tome misli narod, vidjet će se na izborima.