Isprika u politici, preciznije kazano traženje isprike, ponovno je u modi. Traženje isprike nije ništa bezazleno u politici, time se iskazuje moralna superiornost onoga koji ispriku traži i ukazuje na moralnu inferiornost onoga od kojega se isprika traži. U posljednje je vrijeme na udaru moralnog propitivanja SDP, a jedna je od značajki tog moralnog propitivanja istraživanje sad već daleke pretpovijesti te stranke, pretpovijesti koja je započela 1937. godine u Anindolu pored Samobora, a definitivno završila na izborima u proljeće 1990. godine. Predsjednik HDZ-a izjavio je prije nepuna tri tjedna da se neće ispričati »zato što je pet, šest lopova iz HDZ-a kralo. Odgovarat će pred sudom«. Tih pet, šest lopova uglavnom već odgovara pred sudom, neki su i izdržali kaznu, neki se bave društveno korisnim radom, neki su nepravomoćno osuđeni, a čekaju još pokoju nepravomoćnu presudu, baš kao i stranka. Manja poteškoća krije se u tome što su tih »pet, šest lopova« sve redom ljudi koji su u vrijeme kad su bili »lopovi« bili i u vrhu ili na samom vrhu stranke.

   Karamarkova izjava o »pet, šest lopova« ima i nastavak uperen prema SDP-u i čelništvu te trenutačno vladajuće stranke. On se neće ispričati »dok se istovremeno čelništvo SDP-a nikad nije ispričalo ni distanciralo od komunističke partije i njihovih zločina«. Sličnu je tezu o tome kako se današnji SDP nikad nije odrekao komunizma Karamarko ponovio prije tjedan dana. Ispriku od SDP-a, odnosno socijaldemokratske vlade zatražila je Marijana Petir, nekad zastupnica HSS-a, danas vanjska članica saborskog Odbora za ljudska prava. Ona je u raspravi na Odboru o zakonu o spomen području Goli otok (o kojem se raspravlja osam godina, ali ga se ne nazire) zatražila od sadašnje vlade da se ispriča zbog zločina koje su počinili komunisti kako bi se spriječile buduće podjele u društvu. Zanimljivo je da Petir takvu ispriku od dominantno socijaldemokratske vlade nije tražila između 2000. i 2003. godine, ali tada je HSS bio u vladajućoj koaliciji. Priča o komunizmu i svemu što se zbivalo za tih 45 godina u Hrvatskoj definitivno nije završena, ali točnosti radi valja kazati da se SDP zbog svoje uloge (kao KPH, kasnije SKH) u traumatičnim dijelovima te prošlosti ispričao u svojoj Povijesnoj deklaraciji u jesen 1990. godine.

   Pitanje je zašto oporba energičnije ne traži ispriku, kajanje ili žaljenje od sadašnje Vlade zbog onoga što se sada, u ovome mandatu, radi, ne radi ili pogrešno radi, nego, posebno kroz usta čelnika oporbe inzistira na prošlosti. Hoće li se SDP zbog sadašnjosti morati ispričati tek ćemo vidjeti. Isprika pretpostavlja da je počinjen težak zločin ili moralni prijestup. Kajanje ili žaljenje rezervirani su za nešto niže razine grijeha. A materijala za snažan oporbeni napad dao je sam premijer Zoran Milanović. U srijedu je nagovijestio da više ne može imati tolerancije prema odstupanju i ispunjavanju ciljeva i planova investicija javnih poduzeća, te da više neće biti popustljivi prema upravama koje ne žele, ne mogu ili ne znaju raditi svoj posao. Stvari su logički jednostavne: ako »više neće« onda »dosad jesu«, a logična pitanja glase »zašto?« i »kolika je šteta time prouzročena?«.