Hrvatski premijer nije čovjek koji uči na vlastitim pogreškama. Nakon znamenite izjave o Finskoj, koja po Milanoviću nikad nije imala građanski rat – iako je u toj zemlji 1918. bjesnio itekako krvav građanski rat – najnovijom izjavom kako do osnivanja NDH na tlu Europe nije bilo masovnih egzekucija hrvatski je premijer nadmašio samoga sebe.

   S nepopravljivom potrebom da se dokazuje i kada za to nema nikakve intelektualne podloge, kada se to pametovanje svodi na nepristojno i bespotrebno dociranje, pa čak i onda kada se to tijekom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust u Saboru najmanje očekivalo, Milanović je zaprepastio neobjašnjivim veličanjem uloge Hrvata u Holokaustu, najmračnijoj epizodi u povijesti cijeloga čovječanstva. Milanović, naime, tvrdi kako sve do pojave NDH u Europi, bilo od strane njemačkih snaga, bilo od strane talijanskih okupatora, nije bilo eksterminacija ljudi zbog vjere i porijekla.

   Milanovićeve nedomišljene izjave ponukale su zatim izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj Yosefa Amranija na nesvakidašnji potez. Veleposlanik je u obraćanju hrvatskoj javnosti, naravno bez izravnog spominjanja hrvatskog premijera – iako nema nikakve sumnje kako mislio na njega – dokazivao kako su konc-logori otvoreni i prije 1941. te kako su zločini protiv židovskog naroda započeli puno prije zloglasne konferencije u berlinskom predgrađu Wannsee 1942., na kojoj je predstavljen plan »konačnog rješenja židovskog pitanja«.

   Nirnberški zakoni doneseni su 1935., a svijet je šutio. Kristalna noć dogodila se 1938., a svijet je opet šutio. »Uništenje židovskoga života, kulture i zajednica u tridesetim i četrdesetim godinama 20. stoljeća vječna je povijesna tragedija«, podučava izraelski veleposlanik hrvatskog premijera.

   Slučajno ili ne, i jedan i drugi, Milanović i Amrani, potpuno zanemaruju činjenicu da prve žrtve totalitarizma, nacizma i fašizma nisu bili Židovi – što, naravno, ne umanjuje njihovu žrtvu – nego upravo Hrvati i Slovenci, koji su svoju Kristalnu noć u Trstu doživjeli još 13. srpnja 1920. Tog dana u brutalnom pohodu talijanskih fašista napadnuta je, uništena ili spaljena 21 zgrada, trgovina, poduzeće ili gostionica u vlasništvu Slovenaca ili Hrvata, među kojima i slovenski Narodni dom. Bio je to početak fašističkog pogroma nad Slovencima i Hrvatima, ali, u povijesnom smislu, i početak krvavog fašističkog pohoda. Nije slučajno da su predsjednici Hrvatske, Slovenije i Italije Ivo Josipović, Danilo Türk i Giorgio Napolitano prije tri godine upravo polaganjem vijenaca na tršćanski Narodni dom prevladali stare netrpeljivosti i otvorili novu stranicu u međusobnim odnosima triju naroda.

   Hrvati i Slovenci bili su i prvi koji su se oduprli totalitarizmu i fašizmu. TIGR (akronim iza kojeg se kriju Trst, Istra, Gorica i Rijeka), prva antifašistička organizacija na tlu Europe, osnovana je 1927. godine. Bio je to prvi organizirani otpor fašizmu i totalitarizmu u povijesti, u vrijeme kada je Hitler o dolasku na vlast još sanjao. Hrvati i Slovenci prvi su se našli i na udaru fašističkog terora i njegovih prijekih sudova: među antifašistima strijeljanima kod Bazovice 1930. bio je i Zvonimir Miloš, rođen na Sušaku. Za nepoćudne Slavene niknuli su i konc-logori. Dakle, nije sve počelo 1941., ali nije ni 1935. ili 1933. Ako Amrani o tome ne zna ništa, Milanović bi morao znati.