Nije jasno zašto se neki ugledni hrvatski ekonomisti, bankari i političari vesele tome što će Hrvatska uskoro izgubiti fiskalni suverenitet. Trošenje njezina proračuna uskoro će pasti pod trogodišnju kontrolu Europske komisije. Razloga za veselje nema, jer iskustvo pokazuje da liječenje, koje u posljednje tri godine provodi Europska komisija, ne daje prave rezultate. Svi pacijenti koji su stezali remen danas su uglavnom bolesniji nego prije liječenja.

   Putem preporuka za smanjenje prekomjernog proračunskog deficita, Europska komisija ponaša se poput nekog neodgovornog liječnika kojeg zanima samo dio tijela, a ne čovjek. Primjerice, Komisija propisuje terapiju i lijekove za želudac, ali pacijentu se nakon toga pogoršava rad srca i ostalih organa. Čovjek vene, a počinju mu popuštati i živci. Zagovornici proračunskeg rezanja kažu da nema druge, jer smo godinama trošili iznad svojih mogućnosti. Da nije Europske komisije, kažu, morali bismo remen stezati sami.

   Istina, nakon nekoliko godina liječenja Grčka, Italija, Španjolska, Portugal, Irska i druge prezadužene države zaista su smanjile proračunske deficite. Međutim, sve odreda su se dodatno zadužile, pa im je gore nego prije krize. Nezaposlenost je skočila na najveće razine nakon Drugog svjetskog rata. Građanima popuštaju živci, prosvjeduju i otkazuju povjerenje vladajućima, tražeći političku alternativu.

   Europska komisija ne priznaje poraz, a kao uzorne primjere ističe Irsku i Latviju. Prva je lani uspješno okončala spašavanje banaka, uz pomoć dramatičnog povećanja duga vlade i uz fiskalnu konsolidaciju na teret svih građana. Latvija je, pak, početkom godine prihvatila euro i ušla u eurozonu, nakon drastične štednje koja joj je navodno omogućila izlaz iz krize.

   Komisiju malo zanima druga strana medalje. Iza tih blistavih Potemkinovih sela krije se podatak da je u Irskoj, velikoj poput Hrvatske, broj nezaposlenih od 2008. utrostručen i iznosi 300 tisuća. Broj zaposlenih istodobno je pao za 12 posto, javni dug je skočio na 120 posto BDP-a, a dug kućanstava na 200 posto. Latvija, pak, prema stupnju ekonomske razvijenosti ne zadovoljava uvjete za euro, ali je u eurozonu ušla zbog političkih razloga. Latvijske vlasti ne kriju da se putem eura žele dodatno integrirati sa Zapadom, jer još žive u strahu od Rusije. Kad je hvalila Irsku i Latviju, Komisija nije rekla da su one rekorderi u EU u gubitku stanovništva. Tako su uspješne da ih građani masovno napuštaju. U Latviji se već osam posto stanovništva oslanja na pomoć Crvenog križa. Predsjednik Latvije je potkraj ožujka 2013. upozorio da za desetak godina ta država neće moći opstati kao neovisna, ako nastavi mlade ljude gubiti sadašnjim tempom.

   Što će se dogoditi Hrvatskoj, kad bude na tri godine zacementirala politiku štednje i fiskalne konsolidacije, tek će se vidjeti. Slabo stanje u EU jasno pokazuje da politika štednje, sama za sebe, ne omogućuje gospodarski rast, pa investitori nisu zainteresirani za otvaranje poduzeća i radnih mjesta. Očito, Hrvatska će morati čekati na neke druge liječnike i ideje – bilo iz EU, ili iz vlastite pričuve – da bi krizu počela liječiti na djelotvorniji način. Nije točno da nema drugih lijekova i drugih načina liječenja.