Pola godine nakon što je ovaj list otkrio »aferu austrijskih zadruga« – masovno sumnjivo zaduživanje kod austrijskih novčara pod imenom Raiffeisen banke – slučaj napokon uplovljava u nepredvidivi ocean pravosudne procedure. No zasad se čini kako ga istražuje samo austrijsko pravosuđe, premda su oštećenici hrvatski državljani. I uistinu – sumnjiva je ignorancija kojom hrvatski sustav žmiri na potencijalnu prevaru više tisuća ovdašnjih ljudi.

   Potkraj srpnja prošle godine, list koji čitate otkrio je da su tisuće hrvatskih građana u proteklome desetljeću podigle visoke kredite kod austrijskih financijskih institucija s imenom Raiffeisen banke. Naizgled, ništa čudno. No mnogo je argumenata da je riječ o sumnjivim poslovima: austrijskim kreditorima nije smetalo što su zajmove podizali prezaduženi i kreditno nesposobni hrvatski građani, uz uvjet da založe vrijedne nekretnine. Transakcije su zaobilazile transparentne tokove novca, pa su »posrednici« goleme gotovinske svote u torbama nosili preko granice.

   Hrvatska država, pravosuđe i mediji nisu pokazali naročit interes za »aferu austrijskih zadruga«, pa su se naposljetku oštećenici sami dali u akciju. Zainteresirali su Hrvatske laburiste, koji su im pomogli da dobiju zasluženu javnu pažnju. Laburistička zastupnica Nensi Tireli i predstavnici oštećenika tako su na jučerašnjoj konferenciji za novinare najavili osnivanje udruge Stopbank – po uzoru na ohrabrujuće uspješni Franak – tvrdeći da je čak dvadeset tisuća Hrvata u Austriji podiglo sumnjive kredite.

   Podnošenje kaznenih prijava u Austriji i Hrvatskoj, i to protiv 41 »posrednika«, 16 javnih bilježnika, 16 odvjetnika kreditora i šest ovršnih sudaca, potvrdilo je ono što je naš list napisao još u svibnju: da bi mogla biti riječ o velikoj gospodarskoj aferi s međunarodnim implikacijama. Čini se, međutim, kako se dužnici zasada mogu uzdati tek u inozemno pravosuđe: Stopbank naime dužnike poziva da sami podnesu kaznene prijave protiv donedavnih poslovnih partnera, kako bi osnažili tužbu koju je protiv njih, prema tvrdnjama Tireli i Stopbanka, podnijelo austrijsko državno odvjetništvo.

  Veliko je pitanje hoće li ono udovoljiti njihovu zahtjevu. Vjerojatno najprije treba razjasniti ima li odvjetništvo uopće pravo intervenirati u takvu vrst privatnih poslovnih odnosa. Ali to ne znači da se ovdašnje pravosuđe i financijski nadzor ne bi trebali zainteresirati za slučaj. Štoviše: podatak da hrvatske institucije pola godine ignoriraju aferu, otvara pitanje o njihovoj ulozi u toj sumnjivoj igri: šute li zato što netransparentno kreditiranje smatraju zakonitim, ili zbog kakvoga interesa koji im je mudrije prešutjeti?