Branko Šegon jest u sukobu interesa. I trebao bi biti smijenjen. Čak i prije konačnog mišljenja Povjerenstva za sukob interesa, koje je jučer objavilo da itekako ima razloga za sumnju. I neovisno o tome što će utvrditi policijska istraga. Tako bi se morao rasplesti slučaj Šegon, koji polako poprima obrise najveće afere u Vladi Zorana Milanovića od početka njezina mandata. Morao bi ukoliko je Milanoviću doista stalo do vjerodostojnosti i visokih principa u obnašanju državnih dužnosti o kojima stalno govori. 

  Svakako je riječ i o dosad nezabilježenom razračunavanju unutar samog SDP-a, ratu koji je vidljiv i u nizu javnih izjava, prvenstveno suprotstavljenih stavova Gordana Marasa i stranačkog mu kolege Slavka Linića, nedodirljivog ministra financija, koji nikad ranije u Vladi nije na tako eksplicitan i konkretan način stjeran u kut i doveden pred svršen čin. Šegona je pokušao obraniti, ali je to očito unaprijed izgubljena bitka. U kojoj Linić nema podršku kod dijela kolega u Vladi. Pritom je teško imati iluzije da je upad policije u HBOR sasvim slučajan. Da se eto dogodio baš u trenutku kad je Linić objavio da je što se tiče Nadzornog odbora HBOR-a sve čisto. A onda policiji odjednom postane sumnjiv i istrage vrijedan baš taj jedan jedini sporni kredit, upravo onaj za kojeg je Linić ustvrdio da je s njim sve u najboljem redu. 

  Sukob interesa je u Hrvatskoj prilično klizava tematika. Zbog zakonske regulative, koja je nedovoljno rigidna spram prekršitelja. Apsurdno je smatrati kako bilo koji državni dužnosnik jednostavno može svoju tvrtku prebaciti odvjetniku i time izbjeći poziciju sukoba interesa. A to je tako na papiru, iako svaki odvjetnik logično ne radi ništa drugo nego ispunjava naputke onoga tko ga je angažirao. Pa u praksi nikakav sukob interesa nije spriječen i odvjetnik može potpisivati poslove, koje je svojim utjecajem prethodno lako mogao dogovoriti državni dužnosnik. 

 U Šegonovom slučaju stvari su još gore. Njegov je sin Toni Šegon sam javno rekao da on zastupa tvrtku Facta Vera, koja je dobila kredit HBOR-a, pa je već to moralo biti dovoljno da mu otac ekspresno bude smijenjen s dužnosti Linićeva pomoćnika. Umjesto toga premijer Milanović se prekjučer na aktualnom satu u Saboru bavio svojom omiljenom disciplinom – verbalnom ekvilibristikom. »Ovdje se radi o jednom odnosu koji je siva zona. Ja sam, nakon što sam saznao za ovo, rekao da ubuduće očekujem od svih da se potpuno maknu od toga. Ili privatni biznis ili funkcija«, rekao je Milanović i time sam sebe stavio u sivu zonu. Uz doista neukusnu napomenu kako je Šegonov hotel najbolji takav objekt na Korčuli. 

  Neovisno o tome zašto je policija odabrala zanimljiv tajming za upad u HBOR dobro je što se to dogodilo. Javnost ima pravo doznati kako doista stoje stvari. Je li Šegon odgovoran što je vlastitom imovinom bio jamac za kredit HBOR-a, a najveći kredit u 2012. godini u iznosu od 31 milijuna kuna doista dodijeljen po netržišnim uvjetima? Je li Facta Vera uopće mogla dobiti takav kredit, iako je bila prezadužena? Pa još kredit koristiti za refinanciranje vlastitih dugova, što nije u skladu s pravilima kreditiranja HBOR-a? Mnogo neugodnih pitanja i još neugodnijih odgovora. Koji se nipošto ne tiču samo Šegona, već i Slavka Linića, koji je također kao predsjednik Nadzornog odbora HBOR-a odgovoran za kredit svog pomoćnika i sve eventualne nezakonitosti, koje bi mogla utvrditi policijska istraga. 

 Kako god stvar sa istragom završila velika politička šteta već se dogodila Vladi i SDP-u, prije svih Liniću i Milanoviću. Ministar financija se jako izložio braneći svog pomoćnika, te tako i sam odlučio dijeliti dio njegove sudbine i time naštetiti vlastitoj vjerodostojnosti. Jednako to vrijedi i za Milanovića. On naprosto ne može pričati o cijelom slučaju kao sivoj zoni, pa relativizirati stvari na temu granice prihvatljivog i neprihvatljivog i onda postavljati retoričko pitanje može li to biti brat, sestra ili privatna firma s prenesenim upravljačkim pravima na sina. Ne može tek očekivati da se ubuduće svi maknu od toga. Ponašati se kao da je Šegon stvar prošlosti, koju je najbolje pomesti pod tepih i zaboraviti. Već je trebao presjeći problem, zato i jest predsjednik Vlade i SDP-a. Ukoliko doista želi postaviti visoke kriterije i principe ponašanja državnih dužnosnika i političara, Šegona je morao poslati natrag u biznis. Šteta bi po vjerodostojnost Vlade bila daleko manja. A Šegon se ionako ima gdje vratiti. Kad već ima najbolji hotel na Korčuli, kako to tvrdi premijer.