Kad se Zdravko Mustač nastanio u Svetoj Nedelji, sigurno nije bio svjestan dalekosežnosti tog čina. Ispostavilo se da mu je to bio možda najvažniji potez u životu. Čak i u usporedbi s prihvaćanjem ponude Franje Tuđmana da se vrati iz Beograda, gdje je obnašao dužnost šefa jugoslavenske Službe državne sigurnosti, i preuzme bitnu ulogu u stvaranju hrvatskih obavještajnih struktura. Da Mustač živi u Zagrebu, danas bi se nalazio u situaciji u kojoj je Josip Perković, njegov nekadašnji podređeni u Službi. Ako se ne dogodi iznenadan preokret, pa u Vrhovnom sudu odjednom požele poštovati hrvatske zakone, početkom idućeg tjedna objavit će da odbijaju žalbe Državnog odvjetništva i odvjetnika Ante Nobila na odluku Županijskog suda u Zagrebu, kojom se odobrava Perkovićevo izručenje Njemačkoj.

No, kako Mustač ima kuću na području Zagrebačke županije, europski uhidbeni nalog nije mu došao kod suca Ivana Turudića nego u Županijski sud u Velikoj Gorici. Tamo je sutkinja Jadranka Kos, za razliku od Turudića, smatrala da je nužno primjeniti Zakon o pravosudnoj suradnji, kao i Okvirnu odluku o europskom uhidbenom nalogu, te je zbog zastare odbila izručiti Mustača. Kako se DORH slaže s tim rješenjem, nisu se žalili i odluka velikogoričkog suda postala je pravomoćna. 

  U Hrvatskoj se, dakle, pravda dijeli po teritorijalno načelu i ključno je prebivalište prijaviti u pravom mjestu. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić govori da su sudovi neovisni i da je stoga zapravo normalno da »donesu različite odluke i različito gledaju«. Naravno, moguće je da dva suca drukčije utvrde činjenice kad su u pitanju i vrlo slična kaznena djela, pa nakon toga odrede sankcije koje se ne podudaraju. To se gotovo ne može izbjeći. Ali, država, znači i ministar Miljenić, svojim je građanima dužna osigurati da svi suci provode zakone, da u tom segmentu nije presudno živi li netko u Zagrebu ili u dvadesetak kilometara udaljenoj Svetoj Nedelji. 

   Da HDZ nije izmislio sumanutu teoriju da se ustavnim promjenama pokušava zaštititi udbaše, na što je u jednom trenutku nasjeo i HDSSB, zastara za teška ubojstva već bi bila ukinuta i Mustač i Perković bi, bez obzira na to gdje stanuju, bili u istoj pravnoj poziciji, spremni za München. Ako u HDSSB-u dođu k sebi, Ustav će ipak biti promijenjen i tada će se hrvatske državljane optužene za ubojstva koja su otišla u zastaru moći, u skladu sa zakonom, izručivati u članice Europske unije. Suci u tim slučajevima više neće moći postupati protuzakonito. 

  Međutim, ubojstva su samo jedno od 32 kaznena djela za koja važi europski uhidbeni nalog. Za prevarante ili perače novca, za čija je kaznena djela po hrvatskim zakonima nastupila zastara, izmjenom Ustava neće se ništa promijeniti. Oni će i dalje morati voditi računa gdje u Hrvatskoj žive, koji će im županijski sud rješavati uhidbenom nalogu. 

   Hoće li sada takvi pojedinci seliti u Svetu Nedelju, Zaprešić ili neko drugo mjesto u Zagrebačkoj županiji? Nažalost, Hrvatska je još uvijek u dobroj mjeri slučajna država.