Eto nama opet onoga prvotnog, tuđmanističkog HDZ-a, stranke teških riječi i lakih djela. Suočeni smo s još jednim verbalističkim furorom Tomislava Karamarka, političara koji ne prestaje onečišćavati retoričku arenu, ali i s posljedicama politike njegove stranke i njezina prvog predsjednika, nad kojim Karamarko ne prestaje lijevati svoje mračne politikantske suze. 

  Doznajemo tako da je u Hrvatskoj još itekako živo – »društveno i općenarodno« vlasništvo! Mladen Pejnović, predstojnik Državnoga ureda za upravljanje državnom imovinom, u intervjuu našemu listu objavljuje, naime, kako u Hrvatskoj, uz imovinu države, »imamo još dvije grupe: općenarodnu i društvenu imovinu«. »Dosta objekata ili čestica nije završilo svoju pretvorbu. RH nije upisana kao vlasnik«. 

  Objasnio je Pejnović i kako je moguće da administracija, 23 godine nakon osnivanja države, ne zna što sve posjeduje. Razlozi su upravo vrišteće vlastohlepni. Opravdano je, kaže Pejnović, prigovoriti da država presporo preuzima vlastito vlasništvo, ali »izvor problema je u načinu pretvorbe koja je provedena devedesetih godina. U fokusu su bili pretvorba društvenih stanova i pretvorba društvenih poduzeća u trgovačka društva. Sve ostalo uopće nije bilo pod ozbiljnom, organiziranom pažnjom«. 

 Tako, dakle. Tuđmanovim domoljubima dvije su stvari bile važne: stanovi i tvrtke. Zašto, dobro znamo: tvrtke su razdijeljene, pa većinom uništene ili – rjeđe – pretvorene u današnja monopolistička carstva; stanovi su dijelom prodani a novac potrošen, dijelom razdijeljeni, dijelom oteti. I bog te veselio! Ostala državna imovina, ona kojom se bilo teže osobno okoristiti, prepuštena je zaboravu i propadanju. Zato smo gdje jesmo: zapuštena država mrtvih kapitala. 

  Ali nije to kraj: utvare se vraćaju! Tomislav Karamarko, retor od tri fraze iz vrta tuđmanističke samodovoljnosti, tvrdi u nedjelju u Splitu kako »u Hrvatskoj ne postoji socijaldemokracija, nego jugonostalgičari i jugofili koji nisu željeli stvaranje hrvatske države«. Riječ je, dakako, o sadašnjoj vlasti. »Sada na europskim izborima ćemo ih razbiti, i vjerujte mi, nakon toga će se socijaldemokracija u Hrvatskoj morati mijenjati ili je neće biti«, domeće Karamarko. Štoviše: ni u HDZ-u neće biti mjesta za one koji »koketiraju s lijevom opcijom«! 

 Jugonostalgičari, jugofili, lijeva opcija?! Karamarko nas ne prestaje vraćati u političko kameno doba. Oni, dakle, koji nastoje obaviti elementarni posao – popisati državnu imovinu – »nisu željeli stvaranje hrvatske države«. Oni, pak, u HDZ-u koji »ne koketiraju s lijevom opcijom« dobit će velikodušni predsjednikov ausvajs za povratak na vlast. Da nastave, je li, kao i onomad – draufati svoju »općenarodnu i društvenu« Hrvatsku. 

  Čovjek ostaje bez riječi pred tom vrstom zlonamjernoga političkog amaterizma. Sigurno je da sadašnji predsjednik HDZ-a zemlji ne može donijeti ništa dobra. Ali to je stara priča. Od toga, mnogo je teže podnositi spoznaju da ništa, baš ništa, iz proteklih dvadeset godina Tuđmanova stranka nije pristala naučiti.