Županijski sud u Zagrebu je odlučio – nema zapreka za izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj – i tom je odlukom Županijski sud taj vruć krumpir koji ima snažne političke konotacije prebacio samo nekoliko desetaka metara dalje, na Vrhovni sud. U skladu s običajima odluku predsjedatelja izvanraspravnog vijeća suca Ivana Turudića mnogi su prokomentirali, imenovani i neimenovani, a odluka je komentirana toliko da se o svemu priopćenjem oglasio Vrhovni sud, a izjavu o komentarima političara sudske odluke dao je i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa. Krenimo, ukratko, od Sesse: on je ponovio ono što je već mnogo puta kazao, a to je da nije prilično ni dolično da političari komentiraju sudske odluke.

Mnogo je zanimljivija reakcija Vrhovnog suda koju potpisuje njegov predsjednik Branko Hrvatin. On se priopćenjem osvrnuo na izjavu objavljenu u »Jutarnjem listu« koja glasi »skandalozna odluka« Hrvatski sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone« Ovo je državni udar s pištoljem na vodu«, a koju je dao, tako se barem navodi u tekstu, »visoki izvor iz hrvatske vlade«. Hrvatin je reagirao na tu izjavu što znači da neizravno polemizira s neimenovanim visokim izvorom (s njime i nije moguće polemizirati drugačije nego neizravno), a pitanje je kakvog uopće ima smisla polemizirati čelniku jedne grane vlasti s neimenovanim izvorima. Usput, kad je riječ o neimenovanim izvorima, uz svo dužno poštovanje prema kolegi iz »Jutarnjem lista« odluka je svakoga čitatelja hoće li ili neće vjerovati ne samo neimenovanom izvoru nego novinaru je li uopće razgovarao s kakvim neimenovanim izvorom. Za Hrvatina je takva izjava, ako je doista izrečena, nedopustiv pokušaj nepoštivanja i omalovažavanja sudske vlasti. Dapače, takav komentar predstavljao bi protuustavan i nezakonit pokušaj izvršne vlasti, a cilj tog pokušaja nije ništa drugo nego utjecaj na daljni tok postupka i odluku Vrhovnog suda. Takvim se izjavama zadire u neovisnost suda u konkretnom predmetu.

U neovisnost hrvatskog pravosuđa u konkretnom slučaju zadire i potpredsjednica Europske komisije Viviane Reding. Upravo ta članica EK sukobila se s ljetos s Vladom zbog onoga što je u javnosti bilo nazvano »lex Perković«. Nakon što je Županijski sud odlučio kako je odlučio, Reding je za »Večernji list« izjavila da »treba pričekati pravomoćnu odluku nakon žalbe, ali početak je dobar«. Što znači to da je »početak dobar«? Znači li to da bi za Reding bila neprihvatljiva svaka odluka koju bi donio bilo koji hrvatski sud, a koja bi glasila drugačije od »nema prepreka za izručenje Perkovića«? Teško je tu izjavu protumačiti drugačije, a nemoguće je ne zaključiti da to nije miješanje u neovisnost pravosuđa i pokušaj pritiska na njega. Dapače, kada je riječ o uspješnosti pritisaka, prošlost pokazuje da je Europska komisija, barem kada je riječ o Hrvatskoj, često bila uspješna, pa je njen komentar potencijalno opasniji od izjave visokih izvora iz hrvatske vlade. No, u slučaju izjave imenovane Reding Vrhovni sud nije našao shodnim uputiti joj kritiku zbog petljanja po neovisnosti. Dakle, što je dopušteno imenovanim, nije anonimnima.