Svaki božji dan počelo se naklapati o predsjedničkim izborima i o šansama Josipovićevih protukandidata iako se o tome tko će sve izaći na megdan sadašnjem predsjedniku za sada može samo nagađati. 

   Maštu je raspalila anketa za HTV, iz koje je proizašlo da bi Josipović pobijedio kao od šale. Autori istraživanja morali su, naravno, imenovati njegove protukandidate pa su, na svoju ruku, u suparnički tabor posjeli Kolindu Grabar Kitarović, Milana Bandića i Željku Markić. Sve njih zajedno Josipović je pomeo sa 52 posto podrške. 

   Ispostavilo se, međutim, da ta mala, brzopleta novogodišnja politička igrica nije bila ni minimalno ozbiljna. 

   Jer Bandić je u međuvremenu dosta čvrsto otklonio mogućnost da se još jednom upusti u trku za šefa države. Željka Markić oko toga se isto držala uglavnom rezervirano kod Ace Stankovića, moguće šokirana što je u predsjedničkoj anketi dobila samo tri posto. A ni iz pravca generala Gotovine, koga su neki mediji odmah požurili dodati na magloviti popis Josipovićevih izazivača, također nije bilo nikakvih pozitivnih odjeka. 

   I tako je – zasad – knjiga spala na gospođu Grabar Kitarović, i to eventualno. 

  Ona, doduše, još nije rekla ni da hoće, ni da neće, ali svojedobno nije negirala scenarij u kome bi 2015. godine ona mogla biti džoker HDZ-a. Uspješna diplomatkinja ostavila je, znači, stranci otvorena vrata, a Tomislav Karamarko je, navodno, već neko vrijeme zdušno nagovara da se prihvati posla. 

   Dakle, od toga bi još nešto moglo i biti. Mandat pomoćnice glavnog tajnika NATO saveza završava Kolindi Grabar Kitarović u srpnju ove godine, pa, ako tamo za nju ne bude novih ponuda, nije nerealno da će ona i Karamarko na koncu naći zajednički jezik oko predsjedničkih izbora. 

   No, ako do tog dogovora dođe, bit će to još jedan mali cirkus hrvatske politike. Jer, ni u jednom pogledu, Kolinda Grabar Kitarović, široko obrazovana osoba mirne naravi, koja je već ostvarila i lijepu međunarodnu karijeru, osoba koja je u dobrim odnosima s Josipovićem, Mesićem i mnogima drugima izvan HDZ-a, pristojna i tolerantna, zapravo više nema nikakvih dodirnih točaka ni s HDZ-om, ni s Karamarkom, ni s družinom kojom se okružio, a ni s vrijednosnim sustavom koji te ljude inspirira u njihovom političkom radu. 

  Nemoguće je i pretpostaviti da bi se Kolinda Grabar Kitarović, koja već dugo godina radi sa europskim i svjetskim diplomatima i sa svojom je obitelji živjela u brojnim internacionalnim zajednicama, mogla, kao predsjednička kandidatkinja HDZ-a, identificirati sa stožeraškim referendumom o zabrani ćirilice, s ljudima koji uime Hrvatske lupaju ploče čekićem, s homofobijom, s plagijatorom diplome, s pokličem Za dom spremni, ili s dezorijentiranim povijesnim lutanjima kojima se rado prepušta predsjednik HDZ-a. 

   Ne vjerujem da itko može zamisliti bivšu ambasadoricu u SAD-u i Rasmussenovu pomoćnicu kako pije službene kave i konverzira s opskurnim likovima iz obiteljaške frakcije svoje stranke i s odobravanjem klima na njihovo provincijalno hrvatovanje. 

   Kitarovićka bi bila dobra predsjednička kandidatkinja. Ali ne za Karamarka i Brkića, ni za većinu njihovih glasača. Njima treba netko njihov, koga oni razumiju i tko razumije njih. Ona bi bila strano tijelo, a sreće tu onda ne može biti.