Tko zna, možda će neko pametno biće u bliskoj ili daljoj budućnosti Gorana Radmana opravdano zvati vizionarom i reformatorom, ali danas nam se čini da taj čovjek na čelu Hrvatske radiotelevizije jednostavno glavinja. Možda nemamo dovoljnog povijesnog odmaka, možda smo ograničenih vidika, ali postavljanja pa smjenjivanja najbližnih suradnika, reforme koje nitko živ ne razumije, IMS-i, festivali demokracije glasanja o šefovima a onda diskrecijska prava imenovanja Velikog Šefa…, sve to ne izgleda kao djelo nekoga tko zna što radi.

   U posljednjoj čistki na HRT-u otišla je tako glava ravnatelja programa Gorana Rotima, čovjeka kojem se u dosadašnjem meteroskom djelovanju tepalo da je dobar jedino u ukidanju. S njim će i »njegova« urednička garnitura pa je na HRT-u, kako to kaže kolega Siniša Pavić, i opet »kolo sreće se okreće«. Gdje će pristati, to nitko još ne zna, iako se Mariji Nemčić i opet osmjehnulo biti v.d.-om ravnatelja programa. Tko zna, možda tamo i ostane.

   No dobro, nije da je Rotim odletio, poslalo ga za urednika IMS-a, Informativnog medijskog servisa koji nikako da profunkcionira. Ideja o jedinstvenom desku za cijeli sustav HRT-a očito je tehnički i organizacijski zahtjevna kao npr. piramide u Gizi. I na piramidama su mnogi ostavili kosti, a prva žrtva IMS-a bio je Zoran Šprajc, kojeg je upravo Rotim smijenio. Kasnije je skoro i doslovno ostavio kosti u bolnici, ali infarkt je bio, kako je rekao, upozorenje.

   U međuvremenu HRT i dalje niže sjajne rezultate, pa je tako u 2012. ostvario najveću gledanost u jutarnjem terminu. Nemojmo se krivo razumjeti, nije gledanost mjerilo kvalitete, ali ono što u svemu ipak upada u oči, barem nama kratkovidnima, totalno je odsustvo kontrole nad ovim javnim servisom. Ne kontroliraju ga pretplatnici, jer gledanost nije bitna, ne kontroliraju ga vladajući jer mora biti nezavisan, nikome ne mora odgovarati, nikome polagati račune. Ili tako samo izgleda, a mi, nevjerni tome, promašili smo ceo fudbal i ne zazivamo odgovorno vođenje posla nego jednoumnu dirigiranost.