Hrvatska je mala zemlja i teško može proizvesti teorije zavjere poznate na globalnoj razini kakva je primjerice priča o ubojstvu Johna Kennedya. Ništa na ovome svijetu nije kako se čini.

A neke događaje u bližoj hrvatskoj povijesti ionako nije lako objasniti, pa je nakon ulaska u 2014. godinu, taman poslije lumpanja i mamurluka, zgodno sagledati stvari iz sasvim druge perspektive.

  Zašto Čačić igra golf na njivi nogometnog igrališta u zatvoru Valtura? 

  – Čačić uopće ne igra golf. On posebno izrađenim teledirigiranim lopticama pokušava dobaciti sjedište Lučke uprave u Puli. U svakoj loptici nalazi se skriveni papirić na kojem piše gdje investirati i kako. Napucao je i masterplan razvoja za idućih deset godina, ali je loptica završila na području Valdebeka i ne mogu je pronaći. Ipak, zaslugom nekoliko Čačićevih dobrih pogodaka Lučka uprava Pula odradila je ili pripremila niz projekata, kao što je proširenje slobodne zone Galižana u Vodnjanu, sanacija lukobrana u Fažani i pulski waterfront. 

  Postoji li legalan način kojim je Nadan dobio polarnog medvjeda? 

  – Postoji. Bio jednom jednom jedan Nadan na sajmu lova i ribolova u Kanadi. Šeće on tako i naleti na štand s natpisom »Kupujmo Hrvatsko« , štand s polarnim medvjedima made in Croatia. I što će, kupi jednog, ali samo da pomogne hrvatsko gospodarstvo. Dobio je i račun, deklaraciju, sve legalno, a medo je poslije u avionu sjedio između Nadana i predsjednika Josipovića i nitko ih ništa nije pitao. Poslije je medo u Gorskom kotaru sreo Crvenkapicu, pukla je velika ljubav i baš kao u bajci, živjeli su sretno do kraja života. 

  Što je doista poručila Ingrid Antičević Marinović s »Pipl mast trast as«? 

  – Saborska zastupnica SDP-a je u Bruxellesu koristila sofisticirane šifrirane poruke, kojima komunicira s drevnim vanzemaljcima, narodom Anunnakija s planeta Nibiru smještenog na rubu Sunčeva sustava. Grubi prijevod doslovno znači: »Dođite, spasite nas, investirajte, učinite nešto.« Ne zna se je li poruka stigla do Nibirua, ali tajna šifra nije probijena zahvaljujući sjajnom naglasku i virtuoznoj manipulaciji engleskim jezikom. 

 Zašto su Kinezi toliko radišni i uspješni, a Hrvati lijeni i siromašni? 

  – To je povijesna nepravda. Kinezi su u stvari prerušeni Hrvati. Povijesni spisi dokazuju da je Mao Ce-tung rođen 26. prosinca 1896. godine u Podbablju Gornjem smještenom između Zagvozda i Imotskog, pravim imenom Ivan Ćubela. Emigrirao je još kao dječarac u grad Guangzhou. Poslije je napravio totalni face-lifting, iskosio oči, promijenio ime, pokrenuo revoluciju u planinama i postao prvi kineski predsjednik. Malo je poznato da se Peking od rujna do studenog 1949. zvao Ćubelingrad, kao i da se sve snažnija hrvatska ekonomija danas preko Kine sprema zavladati cijelim svijetom. 

  Zašto Slatinski Drenovci u Općini Čačinci imaju Ulicu 10. travnja? 

  – HDZ-ov načelnik Općine Čačinci Mirko Mališ svirao je početkom devedesetih solo gitaru u punk bandu Ćoravo mlijeko. Unatoč nekoliko hitova i kultnom statusu Ćoravo mlijeko se raspalo, a Mališ je kratko pjevao i svirao u Zoni rane masturbacije, pa se ostavio gitare i krenuo u politiku. Uspio je preimenovati ulicu prije ikog drugog u svijetu. I baš u Slatinskim Drenovcima odati počast svom idolu Curtu Cobainu i Nirvani, koja će 10. travnja biti primljena u Rock And Roll Hall Of Fame. Stvari nemaju veze s veličanjem ustaštva. To je samo iskreni »Smells like teen spirit« u Općini Čačinci. 

  Što je Joe Šimunić doista pokušao izvesti na Maksimiru? 

  – Joe je oduvijek želio nastupiti na Euroviziji. Nakon utakmice pripremio je »Hajde da ludujemo ove noći« od Tajči, ali je netko isključio playback, Joe se zbunio i onako sam s mikrofonom u ruci, dok cijela tribina zuri u njega, pokušao spasiti stvar. Puknula ga trema i nije ispalo najbolje, ali se upravo tekst Tajčine pjesmice danas proučava u UEFI, te postoje solidni izgledi da bi kazna mogla biti smanjena s 10 na 6 utakmica, što znači da bi Joe mogao zaigrati u finalu svjetskog prvenstva u Brazilu. 

 O čemu je razmišljao Goran Mujanović u 94. minuti u Stuttgartu? 

  – Ovo uopće nije teorija zavjere, ali tako zvuči. Igrač Rijeke, kojemu zabijanje golova nikad nije bila jača strana, krenuo je sam s loptom prema njemačkom golmanu u 94. minuti. Pomislio bi svatko da je vagao šta napraviti, lobati golmana, pucati lijevo ili desno, driblati ili ne, ali sve to nije istina. Mujo je mislio samo na to kako će proslaviti gol, kojeg još nije dao i otrčati prema tribini sa 3.000 riječkih navijača. Čudesan trenutak kao dokaz da ponekad ne treba razmišljati, već jednostavno otići do kraja i napraviti pravu stvar. Sve ostalo je povijest. Pa tako i skakanje riječkih igrača u živom zidu dok Nijemci izvode slobodan udarac. Sve u taktu »Tko ne skače, taj za Stuttgart je…« Nezaboravan trenutak ekstaze i radosti. Uz želju da ih bude što više u 2014.godini.