Kao budući premijer iz sjene, Tomislav Karamarko najavio je rezanje dužnosničkih plaća za 25 do 30 posto, čime bi se godišnje spasilo oko 25 milijuna kuna. To nije velik novac, ali potrebno je da se i na simboličkoj razini pokaže kako štedjeti moramo svi, objasnio je Karamarko.

No, već sutradan, u usta mu je skočio Željko Reiner, kome je baš Karamarko upravo osigurao poziciju predsjednika Sabora. Reiner je namjere svog stranačkog šefa podržao »načelno«, no onda je dosolio kako se neće puno postići »ako podlegnemo želji da se smanje plaće zastupnicima i ministrima«.

Pametnije je srezati broj saborskih zastupnika na 99, a plaće ne dirati, izjasnio se Reiner posebno napominjući kako on – eto – nije populist.

Nekidan su se, pak, od Reinera distancirali i Karamarko i Petrov nakon što je on, za saborskom govornicom, ponosno objavio kako namjerava vratiti naziv Hrvatski državni sabor. Karamarkova reakcija na ideju da se parlamentu Republike Hrvatske opet nadjene ime koje je patentirao poglavnik Pavelić u doba NDH bila je da to prvi put čuje. A Božo Petrov samo je muklo guknuo kako se o tome s HDZ-om »nisu usuglasili«.

Ovo su samo dva primjera šumova na vezama koji se iz dana u dan množe u sve prije nego idiličnoj koalicijskoj zajednici HDZ-a i Mosta najavljujući da je Hrvatska još jednom dobila vlast neodoljivo sličnu Račanovoj i Budišinoj šestorki u kojoj javno i tajno klanje među partnerima nije prestalo do zadnje sekunde mandata.

A pregovori o kadrovskoj križaljci nove vlade jedva da su i krenuli. Ne zna se još koji će ljudi ući u Oreškovićev tim. Ministarstva još nisu dobila nova imena, a ni organizacija resora nije dogovorena. O redoslijedu i sadržaju prvih poteza nove vlasti može se samo nagađati. Tek treba stvoriti preduvjete da se bitna pitanja počnu stavljati na stol. Reforme još nisu ni ugrubo definirane. Proračun tek čeka.

Dakle, nove politike još nisu ni javno predstavljene, a zastupnici su se već zaredali ograđivati od ideja koje se pronose iz izvora koalicijskih partnera, pa čak i vlastitih stranaka, a i jedni i drugi u kuloarima već izražavaju rezerve prema ono malo misli koje je, u ovih nekoliko prigoda otkako smo saznali za njega, uspio usputno iznijeti mandatar Orešković.

Tako je Oreškovićeve još vrlo neodređene namjere da uzor za racionalizacije u zdravstvu djelomično potraži u organizaciji kanadskog sustava, gdje građani moraju sami platiti lijekove, zubara, okulista, hitnu pomoć i još neke zdravstvene usluge, odmah poklopila zastupnica Mosta, stanovita Jasna Matulić iz Zagreba. Neće se to dogoditi, niti se ne može dogoditi, odlučno je izjavila gospođa Matulić pred kamerama, kao da je upravo ona već postavljena za ministricu, »građane mogu umiriti da nikako ne idemo u privatizaciju«.

I tako je to krenulo oko svega iako ničega još ni nema. Oko općenitosti i floskula svi razdragano klimaju glavama, ali kad se dođe do bilo čega konkretnoga, e tada počinje dernek. Sloga u novoj vlasti završava na tome da Ministarstvu zdravlja treba promijeniti ime u Ministarstvo zdravstva, a Ministarstvu branitelja u Ministarstvo hrvatskih branitelja. Evo nama nove Šestorke.