Kraj lipnja. Ode mi brat! Zadnja dva tjedna gotovo svakodnevno bih ga vozio na Hitnu, ponekad i dvaput dnevno. Onkolog koji mu nije htio dati kemoterapiju točno godinu dana, sad se smilovao… Imali smo mezimicu, njemačku ovčarku, poklon mom sinu od udruge oboljelih. Tretirali smo je kao člana obitelji. Spavala bi s Hrvojem u krevetu i na taj način mu pridržavala poplun da ne padne. Sredina srpnja, popodnevna sijesta. Za kim ili čim je ona izletjela na cestu, samo nebo zna. Pravo pod jureći kamion…

Autor ovih jučer objavljenih riječi je Tihomir Cvetković. Ako ste ga zaboravili, to je branitelj koji je prije devet mjeseci uputio otvoreno pismo prosvjednicima u Savskoj 66 pozvavši ih da prekinu prosvjed i upozorivši javnost na odnos državnih institucija i Opačićkinog ministarstva prema civilnim invalidima. Njegov je 27-godišnji sin Hrvoje stopostotni invalid, boluje od multiple skleroze, od države prima samo 1.250 kuna invalidnine. Za njega se 24 sata dnevno brine brat Ivan koji godinama bezuspješno pokušava ostvariti status njegovatelja.

Tihomir Cvetković je vjernik, ali ni lokalni župnik ni Glas koncila nisu mu pružili utočište. Dapače, proglašen je mrziteljem Hrvatske i branitelja, jer se usudio izreći herezu javno se upitavši koliki je to  invalid njegov Hrvoje ako je Đuro Glogoški stopostotni i kako to da njemu pripada 1.250 kuna mjesečno, a ovome gotovo 25 tisuća? Ponovno se obratio javnosti nakon što su se o njega»očešali« Ruža Tomašić i dr. Herman Vukušić koji invalide rangiraju po zaslugama u ratu, a ne po stupnju oštećenja.

Tako smo, igrom slučaja, saznali da u ovih devet mjeseci života Tihomira Cvetkovića nema nikakvih suštinskih promjena. »Svaka nevolja dolazi na krilima a odlazi vukući noge«, citira i on Voltairea, i nastavlja: »Ljutio sam se tih dana i na samog Stvoritelja: pa zar ćeš mi baš sve pobrati, zar mi ni psa ne možeš ostaviti? Odjednom mi sinu misao: super, valjda je naumio ženu mi poštedjeti. Dvije se godine borila kao lavica…«. Pogađate, tekst naslovljen »Ženine suze neću zaboraviti« za Tihomira Cvetkovića nije završio »happy endom«.

Opće stanje njegovog sina Hrvoja sve je teže (»Sad ga već nosimo u WC u prosjeku svakih pola sata«), on sam nakon gubitka supruge osjeća se invalidom, duhovnim, osjetilnim, emocionalnim. Uz sve to, još mu je i policija banula u kuću punu bolesti zbog kanabisovog ulja koje više nije imao čime kupovati, pa ga je pokušao proizvoditi: »Za sutkinju to je hašiš!«.

Zato Tihomir Cvetković danas ima samo jednu želju: »U ove predblagdanske dane ako mogu samo nešto zamoliti: ako ima još onih koji bi nam naudili, usrdno molim neka stanu u red, nek ne navale baš svi odjednom. Pa sretan vam Božić, ministrice! Za razliku od mene, vi imate sve preduvjete da vam doista bude sretan«.

A svi mi kojima su dosadili silni obrati i prevrati oko sastavljanja nove Vlade i koji s nestrpljenjem iščekujemo što će se dogoditi danas u 16 sati i hoće li se u 17 nešto promijeniti ili ćemo napokon, saznati ime novog mandatara, ipak to živciranje i neizvjesnost ne bismo zamijenili za postojanost zle sudbine Tihomira Cvetkovića.