Puno buke, rodio se miš. Gromoglasno najavljivani Junckerov plan – kojim Europska komisija želi potaknuti investicije, gospodarstvo i zapošljavanje u EU, po uzoru na poslijeratni Marshallov plan – sveo se na ostatke ostataka.

Nakon godinu dana mukotrpnog traženja puta za povećanje investicija, ove jeseni je utemeljen Europski fond za strateške investicije (EFSI), koji uopće nema novca za ulaganja, potvrdio je njegov šef Wilhelm Molterer prekjučer u Zagrebu.

Tako smo dobili fond koji nije fond. EFSI je postao dodatak Europskoj investicijskoj banci (EIB), koja je i dosad sufinancirala projekte diljem Europe. Junckerov plan za ulaganje 315 milijardi eura završio je na onome što već imamo. Posao je pao na leđa EIB-a i nacionalnih razvojnih banaka, poput Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR). Jedina je razlika u tome što je EIB-u proširena uloga. Njegove investicijske mogućnosti povećat će upravo EFSI, fond koji to nije, jer je u međuvremenu pretvoren u »jamstveni mehanizam« s 21 milijardom eura.

Smisao prikupljanja tog jamstvenog kapitala bio je natjerati EIB da počne sufinancirati rizičnije investicije koje su EIB i privatni ulagači dosad izbjegavali. Uz pomoć EFSI-ja, EIB će se jače uključiti u podjelu investicijskog rizika, kako bi ohrabrio privatne banke i poduzetnike da u sljedeće tri godine ulože 315 milijardi eura u gospodarstvo.

Ne može se reći da šef Komisije Jean-Claude Juncker nije imao najbolje namjere kad je predložio investicijski plan. EU već sedam godina bilježi najgore ekonomske rezultate u svijetu. Kad je kriza 2008. pogodila SAD i Britaniju, njihove središnje banke krenule su u monetarno popuštanje kako bi povećale potražnju, čime su gospodarstvu olakšale izlazak iz recesije. Europska središnja banka (ESB) počela je masovno tiskanje novca tek ovog proljeća, sa šest godina zakašnjenja. To je već omogućilo blagi oporavak ekonomije koja u EU sada raste prosječno 1,5 posto.

Goleme financijske injekcije iz ESB-a u privatne banke, od 60 milijardi eura mjesečno, očito su Junckerov plan gurnule u sjenu. Samo devet članica EU-a dosad se zagrijalo za financijsko pomaganje EFSI-ja. Hrvatske među njima nema, ali HBOR će ipak proširiti svoju ponudu. Juncker je ostao kratkih rukava jer bogatije članice EU-a nisu željele skupiti stotine milijardi eura za njegov nesuđeni fond, ili prisiliti ESB da ga izravno financira. To potvrđuje da EU-institucije nisu kadre pokrenuti javne investicije, iako je to provjereni način – uz monetarno popuštanje – za poticanje gospodarstva i zapošljavanja.

Stvaranjem fonda koji to nije, Europska komisija je potvrdila svoju nemoć i lopticu gospodarskog oporavka opet prebacila u dvorište privatnog kapitala. Njega u EU ima u izobilju, ali ne želi se angažirati u proizvodnji, već profit traži ponajprije na burzama.

Sada će EIB i državne banke poput HBOR-a smišljati »nove modele za podjelu rizika« s privatnim kapitalom, kako bi ga uvukle u gospodarstvo. Komisija, jednostavno, još ne želi priznati da je njezin lijek protiv krize – restriktivna politika štednje – bio jalov i pogrešan. Glavno je pitanje kako povećati potražnju i kupovnu moć ljudi, jer upravo to može investitore ohrabriti na proizvodnju i zapošljavanje.