Danas, na dan kad se katolički vjernici spominju otajstva bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije, službeno počinje Sveta godina milosrđa. Aktivisti koji molitvenim okupljanjima ispred bolnica pokušavaju izmoliti zabranu abortusa izjavljuju kako papa Franjo nije slučajno odabrao baš ovaj otajstveni dan, njegov značaj i simboliku, da bi nas – koji smo za razliku od Božjega jedinca grešno začeti – počastio milosrdnom godinom. Jer Papa, kažu, često govori o zaštiti života nerođene djece, pa će se baš na tom planu u Godini milosrđa dogoditi presudne stvari.

Vidjet ćemo hoće li u Godini milosrđa Ustavni sud Republike Hrvatske najzad donijeti pravorijek o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, u puku poznatijeg kao zakon o abortusu. U Godini milosrđa će se, naime, napuniti četvrt stoljeća otkako je Ružica Ćavar, gorljiva zagovornica zabrane pobačaja i predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, podnijela zahtjev za ocjenom ustavnosti tog zakona.

Ažurnom je Ustavnom sudu trebalo samo 18 godina da taj predmet dodijeli nekom od sudaca. A pedantnom je ustavnom sucu Aldu Radoloviću potom trebalo još samo šest godina da prikupi stručna mišljenja o pitanju prekida neželjenih trudnoća. Tražio ih je na mnogim adresama: kako na svakom pravnom i medicinskom fakultetu u Hrvatskoj, tako i na – kako Bog zapovijeda! – svakom odsjeku za teologiju svakoga katoličkog bogoslovnog fakulteta u zemlji. 

I sada je, kako tvrdi predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec, taj »intenzivni rad« suca-izvjestitelja doveden »do stupnja da se o njemu može početi raspravljati«. Gospođa Omejec se kao savjesna i odgovorna osoba, posve razumljivo, ne želi razmetati neodmjerenim obećanjima. Stoga i ne govori ništa osim onoga što može reći sa sigurnošću. A sa sigurnošću može reći samo to da »ne može sa sigurnošću reći kada će se početi raspravljati o tom predmetu«.

Shvatljivo je zašto Ustavni sud ne smije žuriti s početkom rasprave. Jer kakvog bi smisla imalo da se sada najednom, zbog ishitrene hitrosti, upropasti tako temeljit nerad na predmetu koji je potrajao lijepih 18 godina, pa onda i intenzivan rad koji se rušeći ustaljene predodžbe o psihofizičkim ograničenjima ljudske strpljivosti, uspio razvući na ciglih šest godina, a što je – ako nestrpljivci nisu primijetili – još uvijek tri puta kraći vremenski period od onoga u kojemu se nije napravilo ama baš ništa?!

Sve u svoje vrijeme, pa tako i početak rasprave o ustavnosti zakona o pobačaju. A on bi se – sudeći po riječima predsjednice Ustavnog suda – ipak mogao dogoditi u Svetoj godini milosrđa. »U svakom slučaju, nastojat ću da predmet obradimo do isteka mandata većem broju ustavnih sudaca u ovom sazivu Ustavnog suda, to jest do lipnja 2016. Hoće li se to stvarno dogoditi, ne ovisi o meni nego o sjednici Suda«, s razlogom je oprezna Jasna Omejec.

Iako Ustavni sud ni dugotrajnim temeljitim neradom ni triput manje dugotrajnim intenzivnim radom nije prekršio nikakav zakon, jer striktnog zakonskog roka u ovom slučaju i nema, dio javnosti se ne libi optužiti firmu pod ravnanjem gospođe Omejec za »sramotno i kukavičko odugovlačenje« i spočitnuti joj da »odsustvom pravorijeka omogućava klerikalnom pokretu jahanje na temi koja je odavno morala biti razriješena u duhu ljudskih prava«.

Koliko su takve optužbe umjesne, pokušajte odgonetnuti čitajući vjerski tisak, u kojemu ovih adventskih dana jedan kirurg popuje kako sam vrag nagoni ljude da raskidaju »od Boga predviđenu povezanost seksualnog života s brakom i povezanost bračnog odnosa sa začećem«, pa onda vragom vođeni ljudi »preziru predbračnu suzdržanost«, pa se utječu »grijehu kontracepcije, sterilizacije i umjetnih oplodnji«, pa »začinju djecu bez bračnog odnosa«… Počinitelje grijeha »ubojstva prije poroda« taj vjerski fanatizirani kirurg uspoređuje s »čovjekom koji bi rekao da mu pjev slavuja ide na živce i počeo ubijati sve slavuje, ne samo one koji već lete, već i one koji su u gnijezdima, koji se još nisu izlegli«.

Pripomaže mu i jedan veterinar zgrožen što je u Hrvatskoj na snazi »odštetni cjenik« za više od  četiri stotine posebno zaštićenih životinja, po kojemu se predviđa kazna ako se ubije npr. vrapca u jajetu, slavuja u jajetu, ako se uništi šumski mravinjak itd. – i to bez obzira žele li se ili ne žele ove životinje«, dok za oduzimanje života nerođenom djetetu nema ni odštetnog cjenika ni bilo kakvih strožih sankcija, iako je »ljudski život neusporedivo vrjedniji od bilo kojeg drugog života ovdje na Zemlji«…

Takvi od Ustavnog suda očekuju da u Svetoj godini milosrđa donese odluku koja će ih uvjeriti da njegovom dosadašnjom neodlučnošću nisu bili uzalud hrabreni. I da o grešnim začećima presudi na temelju dogme o začeću bez grijeha, koja bi se potom unijela i u Ustav Republike Hrvatske.