Napokon! Nakon čvrstog zagrljaja s američkim potpredsjednikom, »touchy feely« Joeom Bidenom, koji je zapeo za oko »Daily Mailu«, te intervjua za upis na doktorski studij, smjer Međunarodni odnosi, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović vratila se domaćim obavezama i počela konzultacije za sastav nove Vlade.

Za sada je jedino izvjesno da na Pantovčak nitko nije došao sa 76 potpisa što je minimum da bi se s njega vratio s titulom mandatara. Na političkoj kladionici Zoran Milanović trenutno ima 66, a Tomislav Karamarko 59 potpisa, pa bez Mosta, ili barem njegovog većeg dijela koji kontrolira Božo Petrov, nema dobitka. A kada je u igri troznak, neriješeno odnosno x znači nove izbore, izvjesna je samo neizvjesnost.

Pregovori koje Most vodi s Domoljubnom i koalicijom Hrvatska raste iz dana u dan pokazuju se u punini svog besmisla. Ako se početno nesnalaženje zbog osjetljivosti situacije moglo tolerirati, dvadeset dana nakon izbora očito je da Most ne samo drastično mijenja svoje predizborne stavove, već u igru kao conditio sine qua non ubacuje neke potpuno nove. Nisu Petrov i ekipa ni pojasnili svoje viđenje »lustracije pretvorbe«, a već su lupili šakom o stol pod mus zahtijevajući uspostavu gospodarskog pojasa!

I dok smo trljali oči pomislivši da smo se vratili u 2003. i da Ivica Račan proglašava ZERP, dakle da još uvijek nismo članica Europske unije, a da iz Mosta ni riječju nisu objasnili što bi Hrvatska time dobila i otkud im podatak da zbog ZERP-a gubimo 100 milijuna eura godišnje, iz HDZ-a su poručili da je baš to njihova ideja koju je u svojoj predizbornoj kampanji artikulirala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. I koja je originalna baš poput one, u srijedu još jednom ponovljene, o uspravnici »Baltik – Jadran – Crno more«.

Spinovi koji se pod egidom novih reformi rafalno ispaljuju iz Mosta ne djeluju razdražujuće samo na javnost već i na same članove koji su ionako narušenu statiku doveli do rasula pa zastupnice novoformirane stranke HRID traže glasanje kome će se većina prikloniti. Bilo bi fer da to zna i predsjednica iako se iz dosad viđenog može naslutiti da uvlačenjem novih tema u pregovore Most nastoji otezati i dobiti što je moguće više vremena.

Petrov i njegovi ljudi očigledno ne kontroliraju unutrašnju situaciju onako kako bi htjeli, pa možemo očekivati i nove retro ideje o reformama. Valjda ipak neće ići tako daleko u povratku u prošlost i na pregovorima propitivati Zakon o udruženom radu, Ustav iz 1974. ili pak Hrvatsku do Drine. Ili se umjesto velike koalicije koju Petrov uporno zagovara, iako je Milanović i Karamarko još upornije odbijaju, domisliti genijalnoj ideji da Most upravlja državom po formuli 2+2 – dvije godine s Hrvatskom raste, dvije s Domoljubnom koalicijom. Pa kad već ne može Most, neka onda narod odluči tko je bolji.

Stoga je i na predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović obaveza da svojim političkim djelovanjem vremenski ograniči ove igre prijestolja na razuman rok. Uspije li bilo tko formirati vlast, neće se usrećiti tom neprincipijelnom koalicijom koja bi svaki budući zakon mogla ovako dugo promišljati i uvjetovati iz neba u rebra nekim novim ZERP-om.

I tako uvijek iznova, dok to stoljetni kalendar dozvoljava.