Rijeka je zapela u slavonskom blatu, izgubila dva boda na oranici osječkog Gradskog vrta. Nakon što su Riječani u prvom poluvremenu igrali u »lakiranim cipelama« za salonske zabave, a u nastavku zaspali na lovorikama (?) Bezjakova pogotka i posjeda lopte u širinu. Nije to bila ona Rijeka s Poljuda… Samo blijeda kopija.

Igrači koji znaju što im je činiti, ali ništa im ne polazi za rukom. Na kraju im je presudio – sudac! O jedanaestercu bi se dalo raspravljati. Nije postojao, uvjeren sam, ali… Osijek je zasluženo osvojio bod. Osječka je Rijeka, naime, bila negledljiva! Za remi najveći su krivci igrači Rijeke (i trener Kek!), a tek onda sudac Matoc. Previše je bilo praznog hoda, konfuzije i nereda. Samo je Matoc bio u većim problemima »sam sa sobom«.

Prepolovljena je prednost Rijeke nad Dinamom četiri kola prije zimske pauze. Osječani su povijesna Rijekina crna mačka. Isti je rezultat bio na Kantridi 1999. godine, kada je Dinamo navodno stimulirao Osječane s milijun kuna… Mnogi su uvjereni da se povijest neće ponoviti, da će Rijeka biti prvak. Bez obzira na to što sam jučer sreo mnoge »Riječane« s osmijehom na licu…

Kek nije komentirao suđenje, rekao je samo da »nije kriv sudac nego onaj tko ga je delegirao«. Odredio ga je Ivan Peraić, Riječanin koji u bijelim rukavicama bira suce za – Rijeku. Peraić ne smije komentirati kazneni udarac, ali je Keku vratio lopticu:

– Za neposluh nije kriv Sharbini, nego onaj tko ga svaki dan trenira…

Matoc je u Osijeku potjerao cijelu klupu (Mancea, Ljepojevića, Matrljana), pustio je samo Keka, statuu od soli da se topi na slavonskoj kiši. S ovakvom igrom Rijeka sigurno neće do naslova. Bez obzira na to ostao ili izašao Zdravko Mamić iz Remetinca. Mudro tvrdi Kek kako moraš biti spreman na sve kada si gore. Ali prvo mjesto se prije svega brani kvalitetnijom igrom. Kek je odaslao filozofske poruke o »sucima i zavjerama«, umjesto da svekolikom pučanstvu objasni zbog čega je utakmicu trebalo zabraniti djeci. Da im ne ostanu traume iz djetinjstva.

Ako je Dinamov stoper Jeremy Taravel bio u »talonu« osječke utakmice, odnosno njegovo isključenje na Rujevici (i poraz Dinama 1:2), te izjava (poruka) da mu se igra Rijeke ne sviđa jer je to ratnička zatvorena varijanta nogometa, Matoc je odradio posao jednim zviždukom. Jedanaesterac je rastezljiv  kao žvakaća guma, kao i »ljepota igre«. Sigurno je samo jedno, da je zavist plijesan duše. Rijeka je bila simpatična dok je bila daleko od vrha… Nakon što je smetala Hajduku, sada je trn u oku Dinamu i svim njihovim glasnogovornicima. A ima ih više nego navijača!

Riječani su u nastavku osječke utakmice spavali i hrkali kao motorne pile. Osječani su jurišali i na kraju su nagrađeni bodom. Debelo po isteku devedesete minute, blizu stote (?), nakon čega se Rijeka više nije mogla vratiti u igru. Uostalom, davno je bila izgubila sve niti… Čega, zapravo? Ništa od ničega. Osim Bezjakova (Tomasova) bljeska. Premalo za ekipu koja drži čelnu poziciju na ljestvici. I s pravom ima cilj osvojiti naslov prvaka.

Kek zna zbog čega je izvadio Balaja, zašto utakmicu nije počeo Bradarić, zašto je zatvarao utakmicu izlaskom Tomasova, odnosno Bezjaka… Trenutak odluke (sudačke) dogodio se nakon toga. Lako je soliti pamet poslije utakmice, kao  što je uvijek u pravu trener koji dobije utakmicu. Ponekad pogodiš, drugi put ne… Kekova je maksima.

Na putu za Osijek  Kek je izgubio svog »ljubimca«  (ma koliko svi bili isti pred licem pravde, trenera) –  Anasa Sharbinija. Nije mu se išlo na putovanje, znajući da izvan Rijeke za njega nema mjesta u momčadi. A sve manje i na Rujevici… Nitko ne može biti iznad kluba, Anas, Kek i Mišković moraju raspetljati čvor.

Anas je najveći znalac u sastavu Rijeke, samo je njegova lopta maštovita. Bojim se da je Anas žrtva novog sustava s trima veznim  igračima i dvama krilima. Za njega nema mjesta. Možda i nije tako, odgovor zna sigurno (za sve Sharbinijade!) Matjaž Kek.