Što je nama most!? Most je, ako je vjerovati googleu kad se potraži značenje riječi most, prije svega građevinska  konstrukcija, učvršćena na krajevima ili poduprta stupovima, za prijelaz iznad prirodne (rijeka, usjek) ili umjetne (cesta, željeznica) zapreke. Razlikuju se gredni, lučni, viseći i pokretni mostovi, a ima, recimo i onaj pomorski komandni most, na kojem se nalaze uređaji za upravljanje. Ako pak konzultirate kakvu sanjaricu, pa još orijentalne naravi, onda most simbolizira »izbavljenje iz briga i teškoća, bogatstvo, dug životni vijek, dunjaluk, Sirat-ćupriju, vladara, sudiju, pravnog savjetnika ili bilo koju osobu koja pripomaže u rješavanju raznih problema«.

– Ako neko sanja da je prešao most, to je prelazak s dunjaluka na Ahiret; ako je, prešavši preko mosta, sišao na zemlju ili ušao u džamiju, postići će što želi na svom putu; ako ga je, po prelasku preko mosta, dočekao lav, blato, neplodna zemlja, ilovača, nekakva voda ili bujica – neće postići na putu nikakvo dobro. A ako neko sanja da je on lično postao most – steći će vlast i zadobit će priliku da pomaže drugima – kaže ista ta sanjarica, prva koju tražilica izbacuje na uvid.

Je li Božo Petrov, još uvijek čelnik neformalno okupljene, a formalno i ovaj tren važne skupine zvane Most, sanjao da je osobno postao most, pa će, kako je i red, steći vlast i dobiti priliku da pomaže drugima, još uvijek se ne zna. Teško je očekivati da će nam psihijatar po struci ikad priznati jesu li ga to snovi vodili naprijed, ili ideali, ako već nije želja da pomogne napaćenom narodu. No, Božo Petrov je upravo tu, na raskrižju svekolikih putova i to takvom da se čini da prvog puta nema, makar mosta ima. Zajebani su, jednostavno, ti mostovi, njima se ide ili amo ili tamo, ili ovom ili onom, tako da simbolički govoreći i arhitekture im radi moraš nekom pasti u krilo, jer ne možeš vazda ostati stajati na sredini mosta. A opet, ako si i sam most, možda možeš druge natjerat da preko tebe stupaju.

Graditelj se nećka

Most! Odavna jedna riječ nije natjerala toliko ljudstva da je obrću i prevrću, permutiraju kako znaju i umiju, stavljaju u najrazličitije kontekste, iskapaju iz memorije filmove koji se mostovima igraju, zvižde pjesmice, traže usporedbe. Svega ima i svega će tu biti, no svejedno je začudna ta intuicija u bivše HRT-ove novinarke Branke Šeparović kad je i prije Mosta požurila svom mostu ka njenom željenom sutra, mostu zvanom Tomislav Karamarko, pokloniti u ime ‘pobjede’ – most! Doduše onaj slatki, satkan od šećera i kreme, onaj koji se torta zove i koji ne prikazuje Petrova most već Pelješki most žuđeni. Slutila je ona očito da će most u ovim izborima biti od presudne važnosti, ali je, eto, tipovala na krivi.

Nije ova postizborna priča, naime, priča o šećerenim mostovima. Ovo je priča više nalik scenariju filmskog klasika Hajrudina Krvavaca zvanog, kako drugo nego – »Most«. Tamo veliki most postaje strateška točka Nijemcima, koji bi baš zahvaljujući mostu rado posve zauzeli kraj. Ali eto ti partizana Tigra, stručnjaka za eksplozive kojem je zadaća srušiti most. Ali, da bi ga srušio mora mu pomoći majstor neimar koji je ljepotu od most i projektirao. Dakako, majstor se opire, nije lako srušiti svoje čedo, no općedruštveni interes je jači. Tako je nekako i s našim Mostom. Svi bi da ga ruše, a graditelj se nešto nećka makar ga je već počeo rušiti i sam izbacivši Dragu Prgometa van, ako se već Prgomet sam nije bacio van. 

Elem, ova mala zemlja živi svoj »Borgen«. Sve je nekako nalik scenariju danske serije koju smo s veseljem gledali zadovoljni što je em premijerka zgodna žena, em joj je stranka majušna a važna onako kako SDP i HDZ nikada neće biti. A sada kada nam je serija postala život, sad smo u čudu. U seriji 40-godišnja Brigitte Nyborg Christensen postane premijerka, pa to mjesto izgubi, pa se naganja sa svojim Prgometima, pa izlazi na izbore s novom strankom… U konačnici u zadnjoj sezoni serijala ima prigodu biti Božo Petrov, postati opet premijerkom, jer se veliki ne mogu između sebe ništa dogovoriti, no to odbije. Što će Petrov, vrag bi ga znao, ali nije ni važno kad živimo seriju. Treba samo sjesti, napeći kokica i pustiti da traje, jer zabavnije odavno nije bilo, pa makar opet skoro na izbore išli.

Politika kurva

Prigoda je na koncu ovo, da konačno doznamo nešto o ekipi iz Mosta. Onomad su s pravom zaslužili simpatije kad su neki od njih uzeli stvar u svoje ruke tamo negdje dokle mediji i ne dopiru, djelovali lokalno a mislili globalno i učinili ono za što su nam govorili svi da je nemoguće, sanirali proračune svojih malih zajednica i iz debela minusa ih vratili u plus. Ima tu i načelnika malih mjesta koji su dovabili veliki novac EU fondova, ima ljudstva koji su se na malim terenima pokazali veliki i srčani igrača, ima doduše i Stipe Petrina, ali realno o njima mi znamo malo i ništa. Znamo onoliko koliko oni znaju u zakonima politike, koja je, u načelu ipak kurva. Vjerovati u njihove dobre namjere bilo bi lako i dobro. Zaboraviti da je čovjek kvarljiva roba bilo bi posve nepromišljeno. No, dileme nema da je dobro da Mosta ima. Uvijek je dobro da mostova ima, čak i onda kad ih se u ime većih ciljeva mora rušit da bi ih se opet gradilo. Ili, barem u ovom slučaju, dobro je da je Most(ov)a bilo. 

Svi političari su isti

Jer, mostovi mogu bit čudesa, recimo kao onaj zagrebački, željeznički kojeg je nemaštovita birokracija zvala »Sava – Zeleni most« ignorirajući činjenicu da ga svi znaju po grafitu nažvrljanom velikim nepravilnim slovima – Hendrix! Piše Hendrix, a oni bi da je Zeleni!? Pa je narod uzeo stvar u svoje ruke, napisao peticiju i natjerao onu istu birokraciju da prihvati nepobitno i da mostu promjeni im u »Hendrixov most«. Čiji će biti Most i kako ćemo ga zapravo zvati!? E to ćemo tek doznati u ovoj igri u kojoj je sve nepoznanica osim činjenice da su čak i Karmarkovi medijski žestoki zagovornici, po objavi rezultata požurili svome vođi okretati leđa, pišući kako je zapucao penal i kako su mediji – nije valjda i oni sami!? – krivi za promašeno. Ne bi li Boži Petrovu bilo bar mrvu lakše, evo mu one stare što ju je onomad izrekao Nikita Hruščov, koja kaže: »Političari su svagdje isti, obećat će da će sagraditi most i ondje gdje rijeka ne prolazi.« A ako mu ta nije po volji, onda mu nema druge nego udarit brigu na Borgen, pa u skladu s onom kako i kvačica čini razliku grupaciji nezavisnih promijeni ime iz Mosta u Mošt! Mošt u grlu, zna to i svaki psihijatar, ugodnije je imati nego most.