Izbori nisu donijeli pravog pobjednika, pa je stoga čudno što čelnici najvećih stranaka unaprijed isključuju međusobnu suradnju u upravljanju Hrvatskom. Neuvjerljivo je obrazloženje iz Mosta da nikad neće u koaliciju sa SDP-om, ili s HDZ-om. Nije uvjerljivo ni obrazloženje iz HDZ-a da neće u koaliciju sa SDP-om, jer je onaj drugi navodno upropastio Hrvatsku. Gospodarstvo u prosjeku stagnira već dva desetljeća, a zna se tko je za to vrijeme vladao.  Čini se da odgovorni političari nikad ne bi trebali govoriti »nikad«, jer ih situacija može natjerati da ne mogu jedni bez drugih. To osobito vrijedi danas, kad su se u Europskoj uniji počele događati stvari za koje je današnja generacija vjerovala da se »nikad« neće dogoditi. »Otkako nosim u pamćenju europsku suradnju, prvi put mislim da bi (EU) mogla krahirati«, rekao je ovih dana potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans. Izjavio je to u povodu izbjegličke krize koja je, kaže, stvorila »perfektnu oluju« – dramatično je pogoršala razvoj događaja u Uniji.

Također, britanski premijer Cameron iznio je prijedloge koji bi Britaniji omogućili veću autonomiju u EU-u. To je formalno označilo kraj procesa »ujedinjavanja« članica EU-a, započet 1991. godine. Pokazalo se da prenošenje dijelova državnog suvereniteta na EU nije »nepovratan proces«. Federalne europske države neće biti, a Unija, kakva je zacrtana ugovorom u Maastrichtu, počet će se vraćati na zajednicu naroda i država, kakva je postojala prije Maastrichta. Tome u prilog govore i raznoliki otpori Bruxellesu u Grčkoj, Francuskoj, Poljskoj, Mađarskoj, ali i u Portugalu, gdje se nova vlada protivi politici štednje. Ideologija slobodnog tržišta i monetarna unija, koje su snažno ograničile suverenitet država, isprva su bile kohezivni faktor za EU, a kad se vidjelo da koriste jakima i škode slabijima, postale su faktor za dezintegraciju EU-a.

Novi glavni ekonomist MMF-a Maurice Obstfeld rekao je AFP-u da Uniji prijeti »scenarij noćne more«. Brine ga, kaže, »snažan trend« koji će EU »odvući od tržišne integracije«. Njegov prethodnik na toj dužnosti, Olivier Blanchard, prije mjesec dana je sugerirao da je euro neodrživ. Tvrdi da ni planirana europska fiskalna unija, niti novi proračunski transferi, ne mogu pomoći mediteranskim zemljama koje su zbog prihvaćanja eura izgubile konkurentnost. Njemačka vlada, kako je poznato, kočila je stvaranje europskog fonda za spašavanje posrnulih banaka, a u rujnu je blokirala i formiranje fonda za pomoć slabijim državama eurozone, čime je stavila točku na stvaranje fiskalne unije.

Dakle, dugogodišnji glavni strateški ciljevi hrvatskih stranaka, kao što je integracija u EU i prihvaćanje eura, teško su uzdrmani. Ti »ciljevi« ljuljaju se pred našim očima, a time polako nestaje i uvjerenje da će se Hrvatska razvijati zahvaljujući nekome izvana, slobodnom tržištu i eurointegracijama. Istina je da političari o dezintegraciji EU-a puno ne govore, ali to ne znači da se ona ne događa. Bez obzira na to kakav će biti ishod pregovora među stranakama – stvaranje nove vlade, ili novi izbori – političari ne bi trebali isključivati tijesnu međusobnu suradnju, male ili velike koalicije. Nije teško uočiti da su pred Hrvatskom novi izazovi, najveći nakon Domovinskog rata.