Jadranski derbi ostat će dugo u sjećaju »hajdukovcima«. Očekivali su da će, nakon pobjede Splita nad Dinamom, dobiti Rijeku, sačuvati prvo mjesto, pobjeći omraženim Zagrepčanima pet, a antipatičnim Riječanima četiri boda…

Račun bez krčmara Matjaža Keka, genijalnog majstora taktike (ne onih brojki 4-3-3…), već izbora igrača i kretnji po terenu. Okomitost i lopta u prazan prostor nakon što dobijete bitku na sredini terena.

Naravno s igračima u naslovnoj ulozi. Miškovićevih i Juričićevih, dobro selekcioniranih. Rijeka je na Poljudu demonstrirala razornu moć. Vrhunac zadovoljstva za svakog trenera je kada nacrtano u svlačionici vidi na terenu… Kao da vuče nevidljive konce.

»Hajdukovci« su se na kraju osjećali jadno, poput nudista u sjemeništu… Bili su uvjereni da je došao trenutak osvete nad Riječanima, Keka nisu dobili deset utakmica, do ove, a Miškovića čak dvanaest.

Već nakon pola sata ugašen je vulkan s tribina. Riječani su dvaput zatresli mrežu (Bezjak, Tomasov), instinktom kilera, prvi, majstorskim slobodnim udarcem tamo gdje vratari ne stižu, drugi… Riječki festival nogometa u Poljudu mogao je početi. Domaćinima je svjetlo nade nestajalo kao baklja u bunaru.

Rijeka je pokazala moć i znanje u prvih pola sata kada je Kek napravio taktičku gužvu na sredini terena. Nije bilo Maleša, ali Radošević, Bradarić i Močinić su se borili s nožem u zubima. Razgrađivali i stvarali. Bez krila se ne leti. Kek je Hajdukovim stoperima uvalio svjetonika Balaja, za kojega tvrdi da ga svi malo podcjenjuju.

U pravu je. Balaj je zabio treći pogodak, obavio veliki dio posla u hrvačkoj utakmici s Milovićem, koji je krenuo voditi igru i tu se nasukao… Mogao je postići još poneki pogodak. Bez krila se ne leti. Tomasov desno i Bezjak lijevo, vratili su Splićane u realnost. Sudac Strahonja je Tomasovu uzeo jedan kazneni udarac, a Bezjaku čisti pogodak, za 4:0. Poker. Riječani su zaslužili okrenuti i četvrtog asa u partiji pokera koju je Matjaž Kek dobio još u prvih pola sata. Damir Burić, trener koji je stvorio splitsko loptačko čudo, navukao se na Kekovu udicu. Kada je Hajduk gubio i morao igrati, a ne čekati kontranapad, utakmica je bila riješena.

Na Velu Gospu na Rujevici se Hajduku ukazala Djevica Marija, uzeli su bod (0:0), igrajući s igračem više. Iz protunapada… Sada su imali pred sobom Kineski zid, zadnja linija Rijeke sa goropadnim Samardžićem, povratnikom Leškovićem i »žestokim bekovima«, Ristovskim i Žutom, nije ostavljala ni prostora, ni zraka. A ispred su vezni igrači (ali i napadači), držali visak ritam igre u oba smjera. Najbolja utakmica ove sezone.

Pobjeda očekivana, jer sve osim uspjeha Rijeke, ma tko što mislio, bilo bi iznenađenje. Tvrdio sam cijeli tjedan, što nije najbolje, razumljivo, sjelo niti treneru Keku. Ali… I on je bio jamstvo uspjeha. Igrao je bez Sharbinija i Vešovića, najboljih u pobjedi nad Dinamom, bez Moisesa. Potvrda da je dugo vagao svaki detalj, analizirao kretanja svakog igrača Hajduka i njihove navike. Hajdukovci su kovrčali uvojke optimizma na ćelavoj glavi. Postoje neke zakonitosti, iako je u nogometu sve moguće, ali mačak ne može pojesti tigra.

Rijeka je u sedam dana dobila Dinama u sudačkom vremenu i razmontirala Hajduka. Ponizila je suparnika koji je u najavi omalavažavao snagu Kekove momčadi. Izgubili su drugu najvažniju utakmicu sezone poslije Burićeva preporoda. Pred tridesetak tisuća ljudi, toliko ih je bilo na prvom »povijesnom neuspjehu«, play-offu Europske lige sa Slovanom Liberece.

Matjaž Kek je demantirao da je analizirao susret Hajduka i Libereca (0:1), što bi napravio svaki pametan trener, a on je više od toga! I demantij je dio taktike, i ta mu je utakmica pomogla u slaganju taktike za trijumfalni pohod u Poljudu.

Kako bi rekao Kek – Kapa do poda. A sada, nakon pirovanja na Poljudu, samo je nebo iznad Rijeke. Nebesko plave boje. Prvenstvo traje 36 kola, ali sada počinje obrana prvog mjesta od Hajduka i Dinama.

Miškoviću, vrijeme je… Dinamo je sigurno kvalitetniji, ali ne i bolji! Usput, Hajduk neka zapali svijeću, trebao je dobiti najmanje pet komada.