Čini se da je u Ljubljani već donesena odluka da se krene u podizanje žičane ograde na granici s Hrvatskom, iako Slovenci svoju ogradu, zbog marketinških razloga, neće zvati žicom nego »tehničkim preprekama«.

Slovenskog premijera Cerara ni preksinoćni summit u Bruxellesu nije pokolebao. Slovenija će pričekati još koji dan i vidjeti hoće li izbjeglički val jenjati – što je u ovakvim okolnostima doista malo vjerojatno – i onda će »učiniti sve« da zaštiti »vlastitu sigurnost« i »svoje interese«.

I sada za to još samo treba dobar izgovor. Slovenske vlasti, naime, čine sve kako bi taj nehuman i nepopularan potez, koji ne podržava ni većina Slovenaca, izgledao iznuđen, kao splet okolnosti i nešto što se nikako nije moglo izbjeći. Slovenija nas želi uvjeriti da mora postati sebična, ali samo zato što su svi oko nje postali sebični.

Iako Merkel stalno šalje poruku da neće zatvoriti granicu, u Sloveniji se stalno pojavljuju »informacije« da će se to dogoditi svakog trena. Slovensko vodstvo vidi da se Orbanu njegova žica višestruko isplatila, jer je njome Mađarsku isključio iz izbjegličke rute, a da ga pritom nije snašla nikakva kazna, pa čak ni ozbiljnija osuda iz Bruxellesa.

Da se stvar kreće baš u tom smjeru bilo je jasno još prije nekoliko dana, kada je slovenska politika vrlo promišljeno iskoristila slučaj u kojem su hrvatski policajci navodno namjerno izbjeglice uputili u hladnu Sutlu, ne bi li pred domaćom javnošću i Bruxellesom dobili opravdanje za jednostrane poteze, jer se s Hrvatskom, kako stalno optužuju u Ljubljani, ionako ne može normalno surađivati.

Slovenija, dakako, može podići svoju ogradu, ali nije u redu što Hrvatsku pokušava iskoristiti kao alibi za svoju lošu odluku, iako su neke optužbe na račun Hrvatske u svakom slučaju opravdane.

Iako nijedna balkanska zemlja nema kontrolu nad izbjegličkim valom, sve ono što je Hrvatska zamjerala Srbiji, sada Slovenija zamjera Hrvatskoj. Hrvatska je prigovarala Vučiću da joj šalje previše izbjeglica, i to na nenajavljena mjesta na granici, točno ono što danas Slovenija prigovara Hrvatskoj.

Kao što je, uostalom, zbog istog problema Srbija optuživala Makedoniju, a Makedonija Grčku, za koju se još negdje na proljeće ove godine počelo govoriti da je odjednom počela prazniti svoje izbjegličke centre i izbjeglice dopremati na granicu s Makedonijom.

U Sloveniji također svjedočimo vjerojatno namjernoj dehumanizaciji izbjeglica, a javnim prostorom šire se govor mržnje i ksenofobija, što bilježimo i u Hrvatskoj. U slovenskim medijima se, recimo, sve češće stavlja naglasak na epidemiološku dimenziju izbjegličkog egzodusa.

Izbjeglice se predstavlja kao prijetnju zdravlju lokalnog stanovništva, ili se pak ispostavlja higijenski i komunalni aspekt izbjegličkog problema, zbog činjenice da izbjeglice za sobom ostavljaju velike količine smeća.

Time se vjerojatno pokušava temeljito zamagliti najvažnija dimenzija ovog problema, ona humanitarna i općeljudska, i to u situaciji kada vlasti u deželi izbjeglicama ne uspijevaju osigurati ni one najosnovnije potrebe, poput zaklona od kiše i hladnoće.

Vjerojatno je posrijedi priprema terena za zatvaranje granice. Nedavno slanje slovenske vojske na granicu s Hrvatskom valja promatrati u istom kontekstu. Kada se izbjeglička kriza tretira kao sigurnosni problem, onda je logično i da ga se rješava militarizacijom granice i žicom.