Čini se da izborni programi vodećih hrvatskih stranaka nikad u dva desetljeća nisu bili tako nerealni i udaljeni od naše i europske stvarnosti. Urušavaju se strateška polazišta u njihovim programima. Izbjeglička kriza stvara tektonske pukotine u Europskoj uniji, a njezine su institucije u krizi. Politika štednje EU-a pokazala se promašenom, a zajednička valuta euro ostaje bez budućnosti. Hrvatske stranke i dalje voze po starom, iako se svijet kakav smo poznavali 25 godina, pred našim očima urušava.

Njemačka i Francuska prisilile su ljetos grčku vladu da kapitulira, čime je eurozona spašena od početka raspada. Zadržale su Grčku u eurozoni, ali izgubit će Poljsku – ako u nedjelju na izborima pobijedi Stranka pravde i zakona, najpopularnija u anketama. Poljska nije ušla u eurozonu, već poput Hrvatske, Češke i Mađarske ima obvezu da to jednom učini. Predsjednik Poljske Andrzej Duda, koji je član najpopularnije stranke, tvrdi da će njegova zemlja prihvatiti euro samo putem referenduma, tek kad poljske plaće porastu na razinu njemačkih. To znači da Poljaci nikad neće prihvatiti euro, jer smatraju da je za slabije razvijene zemlje štetan.

Iako se to od naše javnosti prikriva, članice EU-a koje su zadržale vlastitu valutu i plivajući tečaj danas imaju najživlja gospodarstva. Poljska, Mađarska i Češka, koje imaju 60 milijuna stanovnika, bilježe stope gospodarskog rasta od tri do četiri posto. Razvoj događaja u njima važan je zato što ih vode generacije političara koje su izrasle na iskustvu života s Unijom. Te države nekoć su bile dobri učenici Unije, a danas postaju neposlušna djeca. To se vidi ne samo u otporu prema ulasku izbjeglica. Primjerice, mnoštvo Hrvata i dalje vjeruje da je problem u njima, jer ne znaju iskoristiti mogućnosti koje im EU pruža. Hrvatski političari još vjeruju da će gospodarstvo razvijati netko izvana – europski fondovi i strani ulagači. Poljska, Mađarska i Češka također su se nekoć uzdale u strance i zbrajale koliko kapitala unose u zemlju, kao što Hrvatska prebraja turiste. Danas gledaju drugu stranu medalje. Počeli su zbrajati koliko strani ulagači iznose.

Češki javni radio tvrdi da je gospodarstvo previše ovisno o stranim ulagačima, te da se iz zemlje godišnje odlijeva profita i dividendi od 200 milijardi kruna. Golemi profiti inozemnih banaka u Poljskoj uglavnom »odlaze njihovim majkama«, a »Poljaci i njihovo gospodarstvo od toga nemaju koristi«, tvrdi Andrzej Duda. Premijer Viktor Orban hvali se da Mađarska opet dobiva financijsku i političku autonomiju, nakon što je 20 godina bila »eksploatirana«, a kapital je bio »ispumpavan iz zemlje«, osobito putem banaka. Očito je da starije članice EU-a mijenjaju politiku. Kad se tome doda najava referenduma u Britaniji o izlasku zemlje iz EU-a te jačanje euroskeptičnih stranaka diljem Europe, očito je da Unija iz Maastrichta nije ispunila očekivanja, pa se urušava. Tko danas ne pokušava ojačati ulogu države, njezinu kontrolu nad teritorijem i kretanjem kapitala, ograničiti slobodno tržište i zaštititi vlastito stanovništvo od konkurencije, taj više nije u europskom trendu. Stoga i razvoj događaja u Hrvatskoj nakon izbora – neovisno o obećanjima stranaka – nikad nije bilo neizvjesniji.