Nisam ja, majke mi, šefe! Za sve je kriv onaj Tomić…

– Onaj Tomić koji je na moju najavu kako ću naš slavni »Hajduk«, koji je emocija kakve nema nigdje u Europi, vratiti u okvire koji mu pripadaju, odgovorio, citiram: »Ako neku političku organizaciju možemo optužiti za propast Hajduka, za bijedne rezultate, dugogodišnji izostanak trofeja i posvemašnju provincijalizaciju jednom velikih, legendarnih splitskih “bijelih”, ondaje to prije svih, jedna i jedina, nenadmašna Hrvatska demokratska zajednica«.

– Ne, šefe, ne taj, to je Ante, onaj govn.. pardon novinar.

– Hapsi, hapsi, hapsi…

– Ali, ne možemo šefe, on je policajac, štoviše načelnik IV. policijske postaje Zagreb!

– ?

– Stanko Tomić. Onaj od kojega sam na Policijskoj akademiji uspješno, od slova do slova, prepisao 1285 od 1630 redaka diplomskog rada, uključujući tipfelere, fusnote, citate, sve! Pa tko bi sada nakon velikih slova HRAST gledao što je poslije nažvrljao nečitkim rukopisom – Pokret za uspješnu Hrvatsku ili Hrvatski rast?

Tako su u Središnjici na Trgu žrtava fašizma, provodeći izvidne radnje ne bi li otkrili tko je Domoljubnoj koaliciji na izbornim listama podvalio krvi HRAST za izborni ogrjev, cijeli događaj pokušali rekonstruirati predsjednik i glavni tajnik HDZ-a, Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Dugogodišnji rad u policijsko-obavještajnom aparatu, u nedostatku snimki nadzornih kamera i grafologa, bio je faktor koji ih je odveo na trag enigme tko im je podvalio Željku Markić umjesto Ladislava Ilčića.

Prosječnom čitatelju ove krimi potrage malo je toga jasno, što se to zbiva u redovima HDZ-a uoči povijesne pobjede koju najavljuju, a totalna im je zbunjoza čemu panika odnosno tko to i po čemu može razlikovati Željku Markić od Ladislava Ilčića. No, »shit happens«, rekao bi jež i sišao s četke. A Ante Tomić pohitao bi do svog prezimenjaka Stanka u Maksimir ne bi li u prijateljskom informativnom razgovoru saznao kako mu je pošla za rukom takva čast da dvije trećine njegovog djela glavom i bradom prepišu glavni tajnik HDZ-a Milijan Vaso Brkić i još šesnaestorica policajaca, dok njega, Antu, prepisujem tek ja.

– Da, svi me pitaju za taj rad, a ja ne znam što bih im pametno rekao, skromno bi mu rekao prezimenjak načelnik Tomić koji bi više volio da je u fokusu medija zbog svog posla a ne diplomskog. Njegovi kolege kažu »kako je riječ o stručnom i marljivom načelniku koji je pritom i veliki vjernik i sa svojim službenicima iz postaje redovito sudjeluje na duhovnim obnovama i obilježavanju katoličkih blagdana«.

Vratio se neobavljenog posla kući novinar Tomić ne otkrivši tko to Domoljubnoj koaliciji lomi hrastovlje, tko to Karamarku i Brkiću podmeće HRAST rast, umjesto HRASTA Pokreta za uspješnu Hrvatsku. I kakva će to država biti kada 8. studenoga osvoje vlast, a premijer ne zna tko mu je ministar, Markićka ili Ilčić.

Bit će to država za prepisati.

Sjedi! Pet plus, Tomiću!