Netko tko dolazi iz malog naroda pritisnutog teretom konflikata, ne može si priuštiti luksuz da se u umjetnosti neopterećeno bavi temama kakvima se bave, recimo, Francuzi ili Englezi. Umjetnost malih naroda bremenitih poviješću uvijek je na neki način povezana s politikom, misao je nobelovke Svetlane Aleksievič. Neki joj na to odgovaraju ironičnom tvrdnjom da je i njezin Nobel uvelike motiviran političkim razlozima.

Kultura u Hrvatskoj također si ne može priuštiti da se ne bavi politikom. A kad god kultura dođe u centar pažnje, kao što je došla ovog tjedna, to je zbog politike. Počelo je s ocjenom Tomislava Karamarka da Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci, koje ove godine slavi 130. obljetnicu zgrade u kojoj se nalazi, nije ni hrvatsko, a ni narodno, i kako će HDZ, kad dođe na vlast, to promijeniti.

Intendant Frljić umjesto odgovora razvio je na zgradi kazališta transparent s pozivom »Karamarko, dođite na Sex!«, pri čemu je mislio (i) na preksinoć premijerno izvedeni balet »Sex« Balázsa Baranyaija. HDZ je odgovorio da je taj istup nizak i infantilan. Onda je Frljić, osvrćući se na Karamarkovu najavu promjene vodstva riječkog kazališta, kao metaforu i znakovitu ilustraciju ponudio slučaj s paljenjem knjiga. HDZ je odgovorio, pozvavši gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela da ponudi javnosti na uvid ugovor s bivšom intendanticom, pomoću kojega su navodno Obersnel i Zoran Milanović protuzakonito i političkom samovoljom tajno postavili Olivera Frljića na mjesto intendanta riječkog Hrvatskog narodnog kazališta.

Milan Kundera je, kad su ga god tražili da se kao egzilant politički opredijeli, gorljivo i dosljedno inzistirao na tome da nije i da ne može biti ni »lijevi« ni »desni«, nego uvijek isključivo – romanopisac. Kultura u Hrvatskoj oštro je podijeljena na lijeve i desne. Sad će se to, uoči izbora, sve jasnije vidjeti, ta podjela.

Tomislav Karamarko bi, kad dođe na vlast, mijenjao intendante i »ponarodnjivao« teatar. Nije ta ambicija egzotična: porivu da se nakon dolaska na vlast intervenira u kulturu davalo se na volju u svakoj većoj političkoj smjeni u posljednjih stotinu godina. Rušeni su spomenici (sjetimo se demontaže Fernkornova spomenika banu Jelačiću kojeg su komunisti deponirali u Gliptoteku), preskriptivno određivane nove vrijednosti u likovnosti, nadopunjavan Index librorum prohibitorum…

Ali ni aktualna vlast ne haje za kulturu. Štoviše, kad je oformljena Vlada Zorana Milanovića, resor je prepušten HNS-u, najmanje sposobnom partneru u koaliciji. Vidjeli smo kako je to završilo. Po izdvajanjima za kulturu od mizernih 0,49 posto državnog proračuna dosegli smo samo europsko dno. A onda smo, neslavnim odlaskom ministrice Andree Zlatar i dolaskom njezina nasljednika Berislava Šipuša, nastavili padati još malo. Dođe li HDZ na vlast, nakon što se odradi kadroviranje (koje gotovo da smo prihvatili kao standard), nitko u kulturi neće ni primijetiti razliku.