Minulog tjedna, točnije prije sedam dana, Sabor je tradicionalno otvorio svoja vrata građanima zainteresiranima da gledaju saborske salone i umjetničke slike na zidovima. Jednu grupu građana u Sabornici su dočekali Josip Leko, predsjednik institucije nad kojom je, navodno, samo bog, te saborska zastupnica HDZ-a Đurđica Sumrak. Našao se među posjetiteljima jedan lucidan dječak, desetogodišnji Viktor, kojeg su pitali zašto je došao i što misli o Saboru. Dječak je odgovorio da mu je tata obećao da će ga voditi na posebno mjesto pa ga je doveo u Sabor. Moram priznati, rekao je, nije mi jasno zašto me je ovdje doveo. Kad su ga pitali zna li što se u Saboru događa, Viktor je odgovorio da se tu skupljaju članovi stranaka, koji se onda bore za interes svojih stranaka. Josip Leko dječaka je tad posjeo na mjesto predsjednika Sabora, mediji su fotografirali i snimali, a zastupnica Sumrak obratila se potiho potpisanom autoru:

»Leko bi se sad čitav dan slikao s djetetom. To napišite ako smijete.«

Odgovorili smo da ne smijemo, pa zastupnicu pitali smije li ona popiti kavu s Jadrankom Kosor, bivšom premijerkom, s kojom je u vrijeme njezinog mandata ljetovala; o kojoj je svojedobno ovako govorila: »Nakon Franje Tuđmana s kojim smo dobili samostalnu Hrvatsku, druga je povijesna ličnost Jadranka Kosor koja je zaključila pristupne pregovore s Europskom unijom.« Sve ja smijem, odgovorila je Sumrak, a kad smo je pitali popije li s Kosoricom kavu u Saboru, saborska zastupnica HDZ-a naglo je izgubila volju za daljnjim razgovorom.

Istina je da Đurđica Sumrak ne pije kavu s Jadrankom Kosor, svojom bivšom prijateljicom. Da kojim slučajem s Kosoricom provodi vrijeme u Saboru, izgledno je da bi Đurđica Sumrak imala nemalih problema u stranci, koja se Jadranke Kosor odavno odrekla. Kad novinara, dakle, pita smije li napisati da bi se predsjednik Sabora Josip Leko cijeli dan, radi političkog probitka, fotografirao s dječakom, Đurđica Sumrak govori iz vlastitog iskustva, iz iskustva narodne poslanice, a široj javnosti manje je poznato da su narodni poslanici u Hrvatskoj najustrašenija čeljad, da jedva smiju pisnuti bez pristanka stranačkih šefova. Saborski zastupnici i zastupnice uglavnom imaju zečje srce i nije da se nemaju čega bojati. Dovoljno je reći dvije tri pogrešne pa da se u stranci dođe na tanak led i ode politička karijera dok si rekao keks. Tako je to u HDZ-u, a ništa bolje nije ni u SDP-u.

Novinarima se hrabrost da napišu ono što urednici i vlasnici medija ne žele u novinama vidjeti ponekad i omakne, a saborskim zastupnicima i zastupnicama to se gotovo nikad ne događa. Razumljivo je, jer novinari riskiraju posao od pet, šest tisuća kuna plaće, a političari karijeru, petnaestak tisuća mjesečno i izglednu mogućnost da će biti bačeni nazad u limb, među nas za koje se niti jedna stranka neće pobrinuti kad padnemo.

Pravila igre tako su postavljena, a rezultat je porazan. Rezultat su unutarstranački odnosi u kojima gotovo da i nema otvorenog suprotstavljanja mišljenja. Takva situacija podrazumijeva i slab protok ideja, jer jedina koja je dobra ona je ideja koju je dao predsjednik stranke ili netko iz njegovog najužeg tima suradnika i prijatelja. Suosjećamo s gospođom Sumrak i drugim zastupnicima sitnog zuba. Suosjećamo i poručujemo: »Dajte im da misle svojom glavom!«